BD: Zašto baš Ubuntu?

Prva ideja je bila da se zovemo Bunt ali nam je to bilo previše očigledno buntovnički. Kolega Ivan Petrović je predložio da se zovemo Ubuntu, to je južnoafrička filozofija življenja koja podrazumjeva da ljudi postoje jedni zbog drugih, a ne sami zbog sebe. Kada se to prenese u pozorište, glumci su tu zbog publike, publika zbog glumaca, ta veza i razmjena energije je Ubuntu. Tako smo izabrali ime a ipak ostali u buntu.

BD: Koliko glumaca broji vaš teatar i kada je teatar osnovan?

Teatar je osnovan 1. oktobra 2009. godine. Osnivači su Ivan Petrović, Nenad Blagojević i ja. Mi smo se okupili kao studenti sa idejom da u gradu koji nema pozorište osnujemo trupu koja će biti osnova za pozorište. Članove teatra pored glumaca čine i muzičari i dizajneri. Mnogo umjetnika, ne samo iz Bijeljine nego i iz cijelog regiona, dio su naših projekata.

BD: Da li imate svoj prostor za pripremu predstava i gdje najčešće nastupate?

Još uvijek nemamo stalan prostor, a uglavnom smo koristili prostorije fakulteta i Centra za kulturu. Predstave izvodimo u gradovima u Srbiji, Crnoj Gori i u inostranstvu ali nažalost najmanje u svom gradu.

BD: Da li imate neke izvore finansiranja? Koliko sredstava bi bilo potrebno da bi teatar funkcionisao?

Kao što je slučaj sa prostorom tako je i sa finansiranjem naših aktivnosti. Dakle, stalne izvore finasiranja nemamo. Predstave se finasiraju od sredstava dobijenih na konkursima opštine, ministarstva i stranih fondova.

Mi smo uputili gradskoj upravi pet prijedloga za osnivanje profesionalnog pozorišta različitog kapaciteta i obima, od kamernog pozorišta (koje iziskuje najmanje sredstava) do dramskog pozorišta. Najmanji iznos potreban da se finasira kamerno pozorište, koje obuhvata plate zaposlenih, materijalne troškove i što je najvažnije sadržaje, iznosi 60.000 KM godišnje.

Obzirom da imamo novi Centar za kulturu ovo su minimalna sredstva za koja bi grad mogao dobiti pozorište i opravdati status grada.

BD: Pojedini tvrde da se i sa malo novca može napraviti kvalitetna pozorišna predstava. Iz Vašeg iskustva da li je zaista tako?

Najvažnija je ideja, volja i dobra glumačka ekipa. To je srž za dobru predstavu. Ukoliko je samo djelo vrijedno pažnje, skromnija scenografija će biti u drugom planu. Međutim, za kontinuitet u radu i realizaciju ozbiljnijih projekata novac je ipak neophodan.

BD: Ko je pozorišna publika i koliko se među tom publikom pronalaze mladi?

Pozorišnu publiku možemo podijeliti u dvije grupe. Najmlađe, koji posjećuju dječije pozorišne predstave i koji su buduća publika cjelovečernjih predstava. Druga grupu čine mlađa i starija generacija. Oni koji imaju želju da oplemene svoju ličnost dolaskom na pozorišnu predstavu.

BD: Da li ste zadovoljni posjećenošcu predstava i na koji način se trudite da publiku dovedete u vaše pozorište?

Zadovoljni smo posjećenošću premijera. Međutim ono što je problem u našem gradu je taj što ista grupa ljudi dolazi na predstave. Stoga, predstavu možemo igrati jednom ili dva puta u svom gradu, a nakon toga slijede samo gostovanja u drugim gradovima.

Trudimo se da animiramo publiku ličnim pozivima, različitim medijskim sredstvima, uličnim akcijama ali najvažnije je da im ponudimo dobru predstavu kako bi došli ponovo.

BD: Na kojim pozorišnim projektima će teatar raditi tokom 2013. godine?

Sinoć je odigrana premijera predstave "Kume izgori ti" po tekstu Ivana Panića. U predstavi igraju Ivan Petrović i Nenad Blagojević. U pitanju je komedija koja nosi osim duhovitosti i jednu životnu priču.

Predstava "Neka mu je laka zemlja" koja se izvodi u našoj produkciji, je već tri godine na repertoaru pozorišta "Slavija" u Beogradu.

Zakazana su igranja dječije predstave "Mačak u čizmama", "Kafina cura fina" i Nušićeva komedija "Žena mog najboljeg druga" (orginalan naslov je "Svinja").

U planu je realizacija glumačkih radionica ukoliko dobijemo podršku od Ministarstva.

BD: Kojim kriterijumima se rukovodite pri odabiranju i sastavljanju repertoara?

Naš repertoar čini desetak različitih predstava među kojima se nalaze komedije, drame, predstave za djecu, monodrame. Iako su u pitanju različiti žanrovi važno nam je da u svakoj predstavi tekst i glumačka igra imaju umjetničku vrijednost.

BD: Da li imate pozive za gostovanja i učešća na nekim festivalima?

U prethodnom periodu smo posjetili mnogo festivala u regionu i inostranstvu a trenutno je u toku prijava na festival u Istočnom Sarajevu koji bi smo voljeli posjetiti.

Sa predstavnom "Nek mu je laka crna zemlja" smo svečano otvorili scenu Doma Omladine u Zvorniku. Za istu predstavu dobili smo nagradu za najbolju predstavu u Mrkonjić Gradu.

Na Nušićevim danima u Smederevu, Nikolina Bogdanović je za ulogu Bele u predstavi "Žena mog najboljeg druga" dobila nagradu za buduća ostvarenja.

BD: Za kraj šta bi ste poručili našim čitaocima

Ovom gradu nedostaje pozorište. Postoji kapacitet u pogledu publike, profesionalnog kadra, uslova za izvođenje, potrebna je samo podrška. Prema svjetskim standardima na svakih 50.000 stanovnika je potrebno pozorište. Nama je dovoljno za početak jedno. Grad ne može biti grad u pravom smislu, bez pozorišta. Bez kulture ne možemo biti kulturni. U svakodnevnom životu to podrazumjeva pristojnost, produhovljenost, oplemenjenost, dobrotu i lijepo ponašanje. Da li ćemo bez kulture (p)ostati nekulturni?

Danka, zahvaljujemo Vam se na ovom razgovoru i želimo Vam mnogo uspjeha u budućem radu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.