"Volim ići u školu, a posebno se radujem dolasku ovdje gdje dodatno učim, pomažu mi oko zadaće i pripreme za naredni dan u školi. Volim igrati fudbal, najdraži fudbaler mi je Messi i kad porastem volio bih biti fudbaler. Ako to ne upali, biću automehaničar", kaže nam Began dok sa učiteljicom Natašom ponavlja gradivo.

"Radim već 15 godina u Osnovnoj školi ‘Knez Ivo od Semberije', a već nekoliko godina surađujem sa Udruženjem ‘Otaharin' koje vodi Centar za djecu uključenu u život i rad na ulici i djecu u riziku gdje od otvaranja volonterski radim s djecom. Jako je bitno djeci pružiti podršku, raditi s njima, i napredak ne može izostati. Veliki broj djece koja ovdje dolaze žive u specifičnim uslovima što nekada otežava taj napredak, ali za godinu koliko je Centar otvoren od 1 do 10 mi smo napredovali do 7, zadovoljna sam i ne sumnjam da će napredak biti još bolji", priča nam Nataša te prelazi na pojašnjavanje zadataka iz matematike Aladinu koji ima 13 godina i svaki dan dolazi u Centar.

"Učim matematiku, pišem, crtam. Trenutno ne idem u školu, a ići ću, ovdje se pripremam", kaže nam Aladin.

Prvi dio radionice je namijenjen zadaćama, zadacima, pripremama za ispitivanja, a volonterke i volonteri za ostalim stolovima rade pojedinačno ili u parovima s djecom. Danijela je drugi razred, kaže da joj se u Centru sve sviđa i da rado dolazi, i sa učiteljicom Vanjom radi zadaću. Smeta joj to što kao djevojčica u Bijeljini nema gdje trenirati fudbal.

"I djevojčice mogu igrati fudbal, i ja ću igrati fudbal pa neka me dječaci zadirkuju koliko hoće, ne smeta mi!", kaže nam Danijela.

S volonterkom Marijom koja ide u četvrti razred srednje škole i tu je jer voli raditi s djecom, zadaću rade Valerija iz petog, i Jasnima iz osmog razreda. Muzički pedagog i volonter u Centru Mladen sa Amirom se priprema za naredni čas geografije, Deni sa volonterkom Zoricom radi zadaću i kaže da bi i on volio biti automehaničar kad poraste, a Jasmin s učiteljem Nikolom, nastavnikom klavira, radi na interpretaciji literarnog djela. Kaže da voli čitati lektire, i da mu je najdraža knjiga ‘Tom Sojer'.

Dok razgovaramo s Jasminom, završava se prvi dio radionice, a učitelj klavira Nikola i muzički pedagog Mladen ‘stupaju na scenu' jer počinje muzička radionica. Djeca se okupljaju oko jednog stola na kojem je već postavljen sintisajzer, i kreće pjesma...

U međuvremenu u drugom dijelu Centra na

radionici i savjetovalištu okupljaju se majke djece koja dolaze u centar. Tu je i Amira Alimanović, majka dječaka Begana s početka ove priče, koja je u Centru od početka gdje je u međuvremenu zaposlena.

"Od početka mi ovaj Centar znači jako mnogo. Began i Adrijano koji idu u školu ovdje imaju mjesto da uče i rade zadaću, pomaže im stručno osoblje u stvarima u kojima im ja možda i ne bih mogla pomoći. Dječaci osim podrške dobijaju i školski pribor, sveske i knjige koje bih im teško priuštila kao samohrana majka. Muž mi je stradao, imam još dvoje male djece, i nemam riječi da opišem koliko mi znači da sam osim podrške djeci ovdje dobila i posao, i da smo opstali kao porodica, da su djeca sa mnom", priča nam Amira.

Vanja Marković, koordinatorica u Udruženju građana za promociju obrazovanja Roma „Otaharin" Bijeljina koje uz podršku organizacije ‘Save The Children' vodi Centar, kaže kako je ovo mjesto za sve.

"'Otaharin' od osnivanja radi sa djecom pod rizikom i njihovim porodicama, a nakon poplava ovdje je otvoren ‘Kutak za djecu' koji je poslije prerastao u Dnevni centar. Osim radionica za djecu ali i njihove roditelje, ovdje nudimo i mogućnost tuširanja, a majke mogu doći i donijeti veš na pranje u praonicu koja im je također na raspolaganju", kaže Vanja Marković. Dodaje kako je osim osnovne funkcije sklanjanja djece, bitna uloga Centra u promoviranju porodičnog života i očuvanju porodice.

"Djeca rado dolaze, vole kada im naši volonteri pomognu oko zadaće, oko učenja, s djecom dođu i roditelji koji se rado uključe u neku od nabrojanih aktivnosti, i to nam daje mogućnost da s njima aktivno radimo, da ih bolje upoznamo i pomognemo im i savjetodavno, ali i direktno kroz nabavku školskog materijala, odjeće, uz to djeca ovdje svaki dan imaju dva obroka, i Centar je otvoren za sve kojima u određenom momentu treba neka vrsta pomoći koju mi nudimo, ali dolaze i djeca iz dobrostojećih porodica radi igre, druženja i učenja", pojašnjava Vanja.

Psiholog Centra Nebojša Šainović kaže kako je porodicama pod rizikom psihološka podrška jako bitna.

"Najbitnije je što im je ta podrška lako dostupna kod nas. U nekim slučajevima smo i spona između korisnika i Centra za socijalni rad, pomažemo im da efikasnije i kvalitetnije ostvare usluge na koje imaju pravo a i kolegama o Centru obezbjeđujemo dodatne informacije koje im pomažu da brže i kvalitetnije riješe problem", kaže Šainović.

Dnevni centar u Bijeljini bio je jedan od dobrih primjera usluga koje doprinose očuvanju porodica predstavljenih na Konferenciji "Život u porodici - najbolji interes djeteta". Uz poruku da porodično okruženje predstavlja najbolji interes djeteta, Konferenciju je organiziralo Federalno ministarstvo rada i socijalne politike uz podršku UNICEF-a, a u saradnji sa partnerima ‘Save the Children', ‘SOS Dječija sela BiH', ‘World Vision BiH' i ‘Hope and Homes for Children BiH'.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.