"Magija noći" - trideset peto poglavlje

  • Kultura
  • 28. May 2016.

Trideset peto poglavlje (20. vek)

"Magija noći" - trideset peto poglavlje

Svaki dan smo se sretali na palubi broda. Da li namerno ili slučajno? Posle one noći sve se promenilo. Mlada gospođica je promenila svoje ponašanje i sad me gledala drugim očima. U početku je to bio blagi naklon, pa osmeh, da bi kasnije razmenili i koju riječ. Ona je bila Hrvatica, rodom iz Rijeke. Sa roditeljima je putovala u Ameriku kod očeve sestre. Roditelji su joj predlagali da i ostane kod tetke i uda se za kakvog bogatog Amerikanca. Bila je veoma mlada, tek 18 leta, a izgledala mi je nekako zrelije u odnosu na naše devojke. Nekako je ona imala savremenija shvatanja od naših devojaka. Mislim da je to bio uticaj Italije i Austrije. Ipak je to Evropa, a Balkan je uvek bio nekako drugačiji. Mentalitet ljudi je odražavalo podneblje iz kog potiču. Balkan, brdovit i nepristupačan u kom je večita borba za opstanak.
Sviđali su mi se njeni prefinjeni maniri, kako drži glavu i prekršta ruke u krilu kako se pozdravlja. Sve sam to pamtio i divio se. U početku sam je poredio sa Jelisavetom, kasnije sve ređe. Njena slika je bledela, pred Sonjinom.
Jedne divne noći, skoro pred kraj našeg putovanja, otkrili smo osećanja jedno drugom. Momci iz moje kabine otišli su na neku zabavu. Nama se nije išlo, pa smo iskoristili tu retku priliku. U početku stidljivo, a na kraju vatreno mi je pokazivala svoju ljubav. Veoma iskusno je dirala moje telo, milujući ga po najosetljivijim delovima uzbuđujući me i navodeći na vrhunac. Nisam joj bio prvi, ali to mi nije smetalo. Njene usne i ruke su mi pokazale što nijedna žena do sad nije. Divlje smo se voleli nekoliko puta te noći, koristeći svaku sekundu, jer smo znali da je uskoro nećemo imati. Pred zoru obukla je svoju haljinu još uvek vrela od ljubavi. Ukrutila je svoju razuzdanu kosu, naginjući se nad mojim vlažnim telom još jednom pohotno uzimajući moje usne. Sočno me je ovlažila usnama i blago gricnula. Sveža, crvena krv ljubavnika je potekla. Liznula je moju krv, vragolasto me gledajući i po ko zna koji put te noći podižući moju muškost.
Htedoh da je zgrabim ali ona se vešto izmigolji i pobeže. Ostadoh sam smirujući svoju želju i opuštajući telo. Zaspao sam nag. Samo je mali dio prekrivača pokrivao moje osetljive delove tela.
Iscrpljen od žarke noći, nisam primetio da su moji prijatelji stigli. Naravno, nisu mogli bez pitanja, osetivši miris spojenih tela. Odmah su počeli da me ispituju:
"Pa, kakva je? Pričaj!"
„Momci! Ja sam džentlmen"- odvratih im, cereći se.
Mogli su zaključiti i sami da ova postelja i moj današnji umor mogu biti više nego dobri odgovori na njihova nezgodna pitanja. Poslednji dan putovanja i naš dolazak u obećanu zemlju bio je više od reči.
Širina te zemlje se osećala u vazduhu.
Smišljao sam načine kako da vidim Sonju i na kopnu. Više nisam mogao bez nje i njenog vrelog tela. Ubrzo potom stiže mi u kabinu poruka od Sonje:
„Moramo hitno da se vidimo. Moji roditelji su sve saznali. Mislim da otac želi da te ubije."
Ovo mi baš i nije bilo potrebno. Zar nevolje, a još ni zemlju nisam dotakao? Otišao sam govoreći sebi da je to mali nesporazum koji može lako da se reši. Ja Sonju volim i želim. Skupio sam svu hrabrost i uputio se u njihovu kabinu. Pokucao sam. Na vratima me je dočekao njen otac:
"Uđi, mladiću"- obrati mi se hladno.
„Dobar dan"- zbrzah nekako,vidno uzbuđen.
„ Sedi"- naredi,a ja kao po naredbi to i uradih.
„Čujem da se vi i moja kći volite".
„ Da"-zamucah ja.
Mahnu rukom kao da mi preti oštro:
"Molim Vas ne prekidajte me kad govorim. Vidite, ona je moja jedinica. Moje zlato. Kad bi je neko povredio, on više zemljom ne bi hodao. Vidim da vi niste loš mladić".
Ćutao sam i slušao dok je Sonja sedela na fotelji oborenog pogleda mrseći prste i vrteći delove haljine.
"Naravno, Vi će te se uzeti, jer moja ćerka ne sme biti obeščašćena".
„Ja, znate"- htedoh nešto da kažem,ali on me opet prekinu:
„Vi ćete nju oženiti!"
Ustadoh, vidno ponesen tim rečima.
„Sedite. Naravno, ako ne želite, meni neće trebati mnogo da Vas optužim za napastvovanje moje jedinice".
Razgoračih oči u čudu. Nisam mogao da verujem. Reči nisu izlazile, a mnogo sam ih imao u ustima. Bio sam zaleđen. Hladan pogled i držanje govorilo mi je da ću biti pre ubijen, nego optužen. Nisam mogao da verujem. Kako da mu kažem, da joj ja nisam bio prvi. Onda se setim one noći i njenog tela.
One strasti što mi je pružila, a opet lepa je i bogata Zašto da ne.?"Tako ja pristadoh. Bila je to ucena, ali moj mozak nije mogao da rezonuje u tom momentu šta je šta.
Kad se sve završilo, otišli smo njenoj rodbini. Kroz tri dana su nas venčali. Njen tetak je imao lanac prodavnica, pa me je zaposlio u jednoj od njih. Našli smo stan i počeli živeti zajedno. Naravno nije to bio život kakav sam ja želeo, niti je ona bila žena kakvu sam ja htio. Jedino što je bilo dobro su noći koje smo upražnjavali i ništa drugo. Vremenom je i to izbledelo.Ona je bila sve nezadovoljnija sa mnom i mojim primanjima večito me optužujući da nisam ni za šta, da ne mogu da joj priuštim život kakv želi. Tako su godine prolazile. Dece nismo imali. Nisam znao je li problem u meni ili u njoj. Vremenom sam saznao od njenog doktora da je u ranoj mladosti bila nekoliko puta trudna, te da je svu tu začetu decu očistila. To je bila kap koja je prelila čašu. Zbog njene razuzdane mladosti i velikog apetita za muškarcima ja sam ostao bez potomaka. Čak sam i njenim roditeljima to rekao kad sam je oterao. Nisam htio da misle kako sam ja čovek bez duše, kako me je ona opisivala njima.
Posle nje moj život je išao nekim svojim tokom. Često mi je na pamet dolazila Jelisaveta. Proklinjao sam, Ameriku i ženu kojom sam se oženio. Pričao je nehvatajući zraka kao da je morao da to izbaci iz sebe.
Nastavio je, istim tempom: "Ovaj susret vratio me je godinama u nazad. Jednom prilikom, dok sam pokušavao da izađem iz svog nesretnog braka u koji sam zlom sudbinom ušao, ili, bolje rečeno zasluženo, vratio sam se u one divne sate i dane koje sam provodio sa Jelisavetom.
Na moj 25. rođendan poklonila mi je sat. Verujte, dragi prijatelju, da ništa lepše od tog sata u životu nisam video. Tek sad uviđam koliko sam pogrešio. Optužio sam je da me time kupuje. Svojim ponašanjem sam nanio tom krhkom biću toliko bola. Ona je bila toliko nežna, a ja bolesno ponosan i tvrdoglav. Vidio sam iz dana u dan da se menja. Nije bila više moja vesela devojčica i kao da je bežala od mene. Ja, slep kod očiju, nisam video da njen osmeh bledi sve više.
Nemoj se dragi prijatelju čuditi mom ponašanju. Ja sam tad bio siromašan mladić skromnih primanja i bez ikakve imovine. Ona kćer Sime trgovca. Ona me je darovala svim što je imala. Samo taj sat bio je prefinjen rad vrhunskog majstora.
U tom momentu, to nije bio sat, to nije bilo remek-delo. Ona nije bila savršeno, milo i voljeno biće. U meni je proradio neki inat, neka ljutnja i gorčina. Nemoj se čuditi, jer svaki dan sam mogao u čaršiji čuti po koji trač o menii mojoj želji za njenim mirazom.
Umišljena budala, e to sam ti ja bio. Mnoge su me devojke gledale i bogate i siromašn. Nisam ja bio naivan. Imao sam obrazovanje. To je sve što sam imao, ali ja sam mislio da imam mnogo. Mnogo vremena posle, shvatio sam šta sam uradio. Izvinio sam se za svoje ponašanje. Ponovo je osmeh bio na njenom licu, ali nekako dalek i odsutan.U nju se neka bojazan uvukla i tu tinjala.
Onda sam otišao.
Mislio sam da posle toliko godina nije bilo svrhe zvati je. Nisam znao šta da joj kažem, niti sam imao pravo. Verovao sam da je ona do sad već bila udata žena i majka da ja nisam imao više pravo ulaziti u njen život, jer sam već odavno iz njega izašao.
Ovo saznanje o njenom životu i smrti je moja velika kazna. Ipak, mislim da je nikad nisam prebolio i da je Sonja bila samo zabluda.
Jer od te vrste ljubavi može se životariti, ali ne i živeti. Jelisaveta mi je dala sve - svoju čednost i mladost, a ja njoj ništa. Sećam se jedne pesme koju je volela, kao da je naslućivala da će baš njena sudbina takva biti:
„On je voleo,
On je želeo,
Ali, ne i ženu koja mu je ponudila i dala sve,
Dobila ništa i uzela ništa."
Nikad nisam saznao ko je napisao tu pesmu, samo sam znao da me je Jelisaveta volela i, izgleda, nikad prebolela.

Kraj trideset petog poglavlja

Roman "Magija noći" autora Ljubice Mlađenović

Prethodna poglavlja romana 1 2 3 .... 34

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA