Prije svega, moram vam nešto reći. Nešto o čemu mi muškarci teška srca, i sa pogolemom knedlom u grlo govorimo.

Hm, kako da počnem... Ma, lijepe ste, brate dragi, lijepe ste i nije vas teško voljeti! Imate tople i nemirne oči, imate njegovane, duge kose, bijelo mekano lice i bujne grudi!

Ova moja mlađa je od vas. Ali, molim lijepo, punoljetna je. Devedeset drugo je godište! Ona je posebna. Ne zamjerite, ali ona je zaista posebna, i naša je ljubav jedinstvena. Ona, za razliku od vas, ne može da mi daruje nježan dodir, topao pogled i šetnju po parku, poljubac, ljubav...

Iz slavne je familije! Otac joj nije direktor, doktor, niti privatnik. Njeni su očevi bradati i mršavi mladići, koji su je stvarali u rovovima! Po šumama i gorama, gdje se ni kurjaku ne mili zavijati!

Njena su braća rođena generali, ljekari i pjesnici!

Njena je kolijevka svaka čizma vojnička! A njena je budna dadilja svaka majka koja je dala svog jedinca!

Njeno djetinjstvo nije bilo bezbrižno i ružičasto. Provela ga je u podrumima, u šapatu topova i vapaj sirena za uzbunu. U mirisu tamjana, i uz tužno pojanje sveštenika...

Ja joj ne mogu darovati skupe poklone. Sve što joj ja mogu pokloniti jesu otkucaji srca i uzdasi jednog idealiste, brižljivo spakovani u šarenu kutiju, sa mašnom ispletenom od nade.

Godine su prošle, stasala je. Danas je prava ljepotica! Danas hodi ponosno u budućnost, ruku pod ruku sa svojim dvjema starijim sestrama Istinom i Pravdom.

Ona je moja! Ja sam je srcem kupio!

Ali, ja nisam ljubomoran, volite je i vi. Ona je moja, vaša, naša, Republika Srpska!

Besjeda srcem napisana hladnog novembra mjeseca, 2011. ljeta gospodnjeg, Posvećena mojoj otadžbini i svim ljudima koji svoju otadžbinu vole, jer mi znamo da je zaista najveća i najiskrenija ona ljubav koja uzvraćanja nema.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.