Samohrani otac u borbi da othrani svoje djevojčice

Tog ljeta 2006.godine, kada je Radan Perić odlučio da zaprosi svoju tadašnju djevojku, ni slutio nije da će mu bračni život krenuti stazama trnja i da će na tom zajedničkom putu ispiti ne čašu meda, no čašu žuči...

Samohrani otac u borbi da othrani svoje djevojčice

Samo poslije godinu dana, rodila se prva, a potom 2009. godine na svijet je došla i druga kćerkica. Porodica se proširila, ali za kratko vrijeme ostala je bez najvažnijeg člana, a to je majke i supruge.

Radana je žena ostavila pred bolnicom sa djetetom u naručju, koje je imalo samo pet mjeseci i liječeno je u bolnici od neuhranjenosti.

Radan je mnogo radio tih dana, nije birao posao. Išao je u dnevnicu, kako bi obezbijedio svojoj porodici osnovne uslove za život, a ni slutio nije da je njegova supruga zapustila njihovu djecu.

Mlađu kćerku nije htjela da doji i dijete je ubrzo nakon rođenja dehidriralo i morala je hitno da se hospitalizuje.

Radan kaže, da prije nego što će ih ona napustiti, on je bio taj koji je djecu kupao i hranio, nakon što dođe umoran sa posla... Zvanično, njih dvoje se razvode 2009.godine. Od tada pa sve do danas, Radan je bio primoran da sam brine o svojim dvjema kćerkama....

Bio je prinuđen da napusti posao i da se u potpunosti posveti odgajanju svoje djece. Svih ovih godina, on prima samo socijalnu pomoć, u vidu dječijeg dodatka od 180 KM.

Ovaj tridesetsedmogodišnji čovjek, na čijem licu svaka urezana bora predstavljaju tragove svih onih neprospavanih noći od bezbroj pitanja; da li će sutra imati šta da skuva svojoj djeci za ručak, da li će im moći dati džeparac za užinu, kako će prezimiti zimu. A već se zadužio kod poznanika za tri palete drva, svjestan da je to nedovoljno ogreva za hladne dane koji su već zakucali na njegov prag.

Radan kaže da je bilo pojedinačnih slučajeva pomoći, u vidu odjeće i obuće. A s vremena na vrijeme, kada je Centar za socijalni rad bio u mogućnosti, dobijao je i pakete namjernica, ali, sve je to nedovoljno da bi Radan i njegove djevojčice mogli da kažu kako žive život dostojan čovjeka.

Da nesreća nikada ne ide sama, potvrđuje i činjenica, da ova tročlana porodica živi kao podstanari u vrlo skromnoj kući od četrdeset i kusur kvadrata, i da svaki dan po jedan uređaj im se pokvari. Ako nije televizor, onda je veš mašina, ako nije bojler, onda je zamrzivač, a kućni budžet Radanov je tako raspoređen, da dnevno smije da potroši samo deset maraka, ukoliko postoje drugi izdaci, to direktno znači da će poslednjih deseta dana u mjesecu gladovati.

Od kako su prepušteni sami sebi bez pomoći ženske ruke, majka im nikada nije prešla kućni prag, njene djevojčice ostale su željne majčinog lika i njenog zagrljaja.

Centar za socijalni rad je upućivao poziv Radanovoj supruzi da se vrati, ali ona nije željela da svrati makar na par sati, samo da ih vidi. Za sve ove godine ni jednom nije platila alimentaciju... kažu da je pronašla sreću u drugom gradu preko Drine, pored drugog muškarca.

Radan priča da mu je, ipak, najteže bilo 2012.godine, kada ga je zadesila teška upala pluća. Zbog lošeg zdravstvenog stanja bio je prinuđen na jednomjesečno bolničko liječenje. Za to vrijeme, on je platio ženu da brine o njegovim kćerkama, kako ne bi dane i noći provodile same.

Ali ova porodica pamti i lijepe trenutke. Radonove djevojčice su dobri đaci, slušaju svog oca i svesrdno mu pomažu oko kućnih poslova. Kada je lijepo vrijeme, slobodne dane provode u parku, u dugim šetnjama i igri sa ostalom djecom, a kada mogu sebi da priušte, odu i na kolače u neku od gradskih poslastičarnica.

Radan je u svom životu po najviše nailazio na riječi osude, često su ga ljudi izbjegavali, jer u našoj sredini, još uvjek je neshvatljivo da postoje i samohrani očevi koji se veoma brižno brinu o svojoj djeci.

Međutim, najveću podršku, ljubav i snagu pronašao je, upravo, u svojim kćerkama, koje, iako, imaju samo po devet i sedam godina, razumiju očevu žrtvu i često mu kažu da bi trebao da nađe sebi ženskog prijatelja. Jer, prema njihom mišljenju, ne bi samo njemu bilo lakše, već bi i one mogle osjetiti tu žensku ljubav, koju su izgubile onog dana ispred bijeljinske bolnice kada im je majka okrenula leđa i otišla u neki novi život, a koja im sve ove godine razdvojenosti neizmjerno nedostaje...

Svi oni koji žele da pomognu Radanu i njegovim djevočicama mogu ih dobiti na broj 066/675-004.

U Novoj banci je otvoren tekući račun na koji se može izvršiti uplata pomoći na ime Radan Perić.

Broj računa je:5550018140607890

Pripremila: Đurđa Jakov

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA