- Još uvijek čekam da mi se isplati. Pet godina sam na birou, a dok čekam posao nastavio sam sa svojim hobijima - sviranjem i slikanjem. Na kraju se ispostavilo da mi slikanje i jeste posao.

Zahvaljujući Aljošinom talentu, njegov razred u osnovnoj školi imao je najviše ocjene iz likovnog.

- Počeo sam da crtam sa pet, šest godina. Toliko mi se svidjelo da sam cijelu kuću okitio crtežima, bilo ih je preko stotinu. To je bilo mjesto gdje sam se sa porodicom doselio kad smo izašli iz Zenice, na Ilidži. Na žalost, ti crteži su nestali, a žao mi je, voli bih da to imam kod sebe. Nastavio sam kad sam došao u Bijeljinu.

Jedno vrijeme crtao je i grafite.

- Osvojio sam treće mjesto na takmičenju u grafitima na nivou BiH. Takmičenje je bilo u organizaciji EU, što nije mala stvar. U Bijeljini smo dugo godina pokušavali da nađemo neka mjesta na kojim niko neće da se buni, i da ti grafiti budu umjetnički urađeni.

Nakon crteža „za svoju dušu" i faze „grafita", Aljoša je prije tri godine počeo da se bavi slikarstvom.

- Oduvijek sam imao želju da se bavim time, i rekoh ajde da pokušam - kupiću platno i boje. Uzeo sam štafelaj, paletu... Pošto sam imao namjeru da sliku poklonim stricu, naslikao sam njegovu rodnu kuću. To je toliko dobro ispalo, da kad sam objavio na facebook-u, ljudi su baš pozitivno reagovali. Zaljubio sam se u platno, znao sam slikati i po 12 sati bez prestanka. Nastalo je mnogo radova za samo tri godine. Kada slikam dan mi prođe za sat vremena.

Inspiraciju nalazi u mnogim stvarima, a najčešće slika pejzaže.

- Volim da slikam prirodu, ubacim i poneku životinju, a u poslednje vrijeme sve češće su na mojim slikama i djevojke. Do sada sam učestvovao na kolektivnim izložbama u okviru Udruženja likovnih umjetnika „Sveti Luka".

Od kada je počeo da crta maštao je o svojoj samostalnoj izložbi, a sada, dvadesetak godina kasnije, njegovi snovi se ispunjavaju.

- Kao pobjednik bijenala prošle godine, Muzej Semberije organizuje moju samostalnu izložbu 23 juna. Pripremio sam 30 radova koje niko nije vidio - pejzaža, modernih motiva, modrenih urbanih pejzaža, par aktova... Kada previše stvari objavim na društvenim mrežama prije izložbe, onda ljudi reaguju u fazonu - mi smo to već vidjeli. Sad hoću sve da ih iznenadim.

Društvene mreže su se uvukle u sve pore društvenog života, pa i u umjetnost. Aljoša kaže da to ima i svojih prednosti, ali i nedostataka.

- Sama fotografija nekog umjetničkog djela nikada nije dovoljno kvalitetna. Ako želite da vidite neki umjetnički rad, najbolje je da ga vidite uživo, u galeriji, i onda možete da ga doživite na neki način. Sa druge strane, dobro je izložiti na društvenim mrežama radi same promocije umjetnika, prodaje. Facebook je veliko tržište i 90 odsto radova sam baš i prodao preko njega.

Omiljena tehnika mu je akrilna boja.

- Godinama sam radio sa sprejevima, pa mi je akrilna boja na nitro bazi poznata, posle sam prešao na akrilne boje na vodenoj bazi, a tu su i standardne tehnike kroz koje svako prođe - grafitna olovka, flomasteri, tuš... Imam ideju i da probam da radim sa drvetom, još mnogo toga istražujem.

Baviti se umjetnošću ponekad znači i da treba ispuniti nečije zahtjeve i želje.

- Ima zahtjevnih ljudi ali i zahtjevnih cijena. Sama umjetnost generalno, i likovna i muzička, je kocka, kako vam se posreći. Umjetnici su uvijek bili neshvaćeni i nedovoljno plaćeni, pogovoto na ovom podneblju. Kada sam čuo neke cijene u inostranstvu, bio sam šokiran. Ovdje ljudi očekuju da sliku plate 5 KM,jer su vidjeli kod Kineza nešto, pa bi da i ja naslikam nešto za te pare.

A po narudžbi crta i po zidovima u kućama i stanovima, poslovnim prostorima...

- Poslednje što sam radio je za jednog drugara, tražio je neko drvo da razbije monotoniju na zidu i bio je prezadovoljan. Zovu me često da radim reklame - za kafiće, teretanu... Više je to neki umjetnički rad nego sama reklama. Kolege i ja iz Udruženja „Sveti Luka" smo imali akciju u Udruženju za pomoć osobama sa autizmom „Drugačiji svijet". Mi smo došli kod njih sa željom da uljepšamo taj drugačiji svijet, to smo i uradili od srca, i nastavićemo da oslikavamo taj njihov prostor.

Iako je završio ekonomski fakultet, Aljoša i dalje razmišlja o Akademiji.

- Ljudi u većini slučajeva, kada znaju da nemam završenu Akademiju, zalijepe mi etiketu da sam amater, ali promjene priču kada vide moje radove. Obzirom da želim dosta toga da naučim, volio bih da završim Akademiju. Kada sam izlagao u Sarajevu upoznao sam Maju Skenderović, koja je završila i ekonomiju i likovnu akademiju, što pokazuje da je ostvarljivo.

Aljošina svestranost i radoznalost je dovela do toga da je izrađivao i satove na gramofonskim pločama.

- To sam vidio negdje i svidjelo mi se, pa sam htio i ja jedan. Kada sam uradio prvi, javilo se mnogo onih koji su htjeli takav sat. Na kraju sam ih uradio 60, a meni nije ostao ni jedan. Inače nisam upropaštavao gramofonske ploče koje su ispravne. Obzirom da sam i muzičar, imam poštovanje prema muzici, pa biram ploče koje su već neupotrebljive, izgrecane...

Prije devet godina i muzika je ušla u njegov život

- Počeo sam da sviram bas gitaru, po uzoru na mog pokojnog brata po kome sam i dobio ime. On je svirao u prvoj postavi Crvene jabuke. Dražen Ričl i on su poginuli u saobraćajnoj nesreći 1986. godine kod Jablanice, kada su krenuli na koncert u Mostar. Ja sam se rodio dvije godine kasnije. Njegova bas gitara je stajala sve vrijeme negdje u mojoj blizini, pa sam poželio da probam da sviram. Uletio sam i u neki rock bend, tada smo jedva mogli da sastavimo deset pjesama, svirali smo malo žešći rock koji vuče na metal. Nastupali smo i na Beer festu, lijepe su to uspomene. Kasnije sam počeo da sviram u bendu Arka, i tu sam već sedam godina. Sviramo širom BiH na motorijadama, u klubovima, na festivalima... Prije dvije godine smo pobjedili na Otvorenoj sceni u Bijeljini u kategoriji bendova.

Aljoša je nekoliko puta svirao i sa Crvenom jabukom. U julu 2011. godine im se pridružio na Beer festu u Bijeljini, a nekoliko mjeseci kasnije i u Areni u Zenici.

- S jedne strane, pokušavam da saznam što više o bratu, a s druge da sa svojim imenom povratim osmijeh onima koji se sjećaju pogibije. Zato ponekad i izađem s njima na binu, rekao je tada Aljoša za Oslobođenje.

Samostalna izložba ovog mladog bijeljinskog umjetnika je u Muzeju Semberija 23. juna, a u međuvremenu ga možete slušati sa Arkom u nekom od bijeljinskih klubova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.