Prvo sam postao boem, pa tek onda glumac

Radan Vilotić, poznat i kao Džidži, Džidžan Junior ili Prvi nindža iz Selimovića, jedan je od glumaca prve generacije Akademije glume Slobomir P Univerziteta. Iako je, kako kaže za portal Bijeljina Danas, gluma vrlo neisplativ posao, navučete se na nju i onda više lijeka nema.

Prvo sam postao boem, pa tek onda glumac

Djetinjstvo pamti po nekim dječijim nestašlucima, i prvim javnim nastupima.

- Bio sam nemiran, ja kažem kao i svako dijete, ali ipak izgleda da nije takvo svako dijete. Sjećam se babe koja me je čuvala i slala da uberem prut da me njim tuče. Ona je bila glumica, siguran sam da sam na nju povukao talenat, jer je svako malo padala u nesvjest. Plašio sam se za nju da ne umre, a ona je tako manipulisala sa mnom. Pamtim i druženje sa Stevicom Krajinovićem koji je sada operski pjevač u Norveškoj. Bio mi je najbolji drug, išli smo u Dom omladine na takmičenje koje se zvalo „Playback", tu su nam bili prvi nastupi. I pamtim učitelja Bogdana Gospića koji me ubacio u recitatorsku sekciju. U školi sam do petog razreda bio odličan, najbolji u razredu, a poslije toga sam jedva prolazio. Tad su već počele prve simpatije, pa bježanje sa časova...

Inetersovanje za glumu potiče od osnovne škole i recitatorske sekcije.

- Na glumu se jednostavno navučeš. Mada, sad se kajem što sam upisao Akademiju. Gledam i u Šapcu, i u drugim pozorištima, posebno starija garda glumaca, niko nema završenu Akademiju, a svi su odlični glumci. Ta diploma ništa ne znači, sada ne može ni posao da se dobije za stalno, nego radiš kao honorarac - izvođač glumačkih radova, otprilike kao zidar, i za ulogu dobiješ dvije, tri hiljade dinara po igranju.

Za izbor profesije, Radanu su ključni bili i Dani komedije.

- Za prve Dane komedije sam kupio komplet karata i odgledam između ostalog i predstavu „Klara, dogodilo se nešto neočekivano". Bio sam oduševljen i rekao sam sebi - definitivno hoću da budem glumac. To je bila predstava Šabačkog pozorišta. Posle dvije godine dobio sam ulogu u Bitefu, upoznao Ivana Tomaševića. On me pitao zašto sam upisao glumu, i ja mu ispričam. Ispostavilo se da je on pisao tekst, režirao i igrao u predstavi. Kasnije smo postali dobri prijatelji, a njegova supruga Aneta i on su mi i kumovi.

Bijeljina je nekada imala Amatersko pozorište „Scena" koje je bilo popularno i imalo dobre predstave.

- Sada je situacija takva kakva jeste - loša. Kada završiš Akademiju nemaš nikakvu sigurnost niti mogućnost da se zaposliš. Mi smo jedini grad na svijetu koji je imao dvije Akademije, a nemamo pozorište. Predstave koje ovdje igraju su Audicija, Kursadžije i sl. Problem je i što su nekompetentni ljudi na čelu institucija kulture.

A prije studija glume, Radan je radio mnoge poslove.

- Radio sam u mljekari, kao konobar, kao serviser mobilnih telefona, vozač, tonac na radiju... Takav sam, od akcije, ne drži me mjesto. Dok sam studirao pokušao sam da uklopim konobarisanje, međutim Akademija oduzima dosta vremena i nije bilo šanse da se radi. Nakon Akademije radio sam i kao TV novinar - na Slobomiru, Areni, BN TV. Na TV Slobomir mi je ostalo lijepo sjećanje, jer sam imao slobodu i pravio sam neke interesantne emisije. Što se tiče BN TV, tu sam kratko radio Nedeljno popodne, ali bilo mi je previše ozbiljno i nisam se snašao.

Još kao student glume osniva Scenu „Talija" i počinje sa pripremama prvih predstava.

- Ja sam uradio prvu profesionalnu predstavu u ovom gradu - „Omer i Merima". Rađena je u koprodukciji Scene „Talija" i Šabačkog pozorišta, igrali su profesionalni glumci i valjda će pisati negdje u istoriji grada da je baš to bila prva profesionalna predstava ovdje. Pokrenuo sam i akciju „Četvrtkom u pozorište" i bio stalno u minusu jer sam plaćao salu u bioskopu 300 KM za sat. Svakog četvrtka dovodio sam predstave iz Beograda, Novog Sada, Šapca... Dizao sam kredit, jer mi Grad nije dao salu besplatno. Kada sam dobro upao u dugove, prekinuo sam i to. Kad smo igrali „Omera i Merimu" neki ljudi su me zvali i govorili da je to provokacija, dok im nisam objasnio da je to ljubavna priča, po pjesmi. Drago mi je da sam tada u prvom redu vidio i sveštenika i imama. Da bi napravili jednu profesionalnu kvalitetenu predstavu trebaju pare. „Omer i Merima" su koštali 5.000 KM, a laicima to izgleda mnogo para. Oni misle da se mi zezamo i obučemo kostime i izađemo i igramo se. Problem je što nisu kompetentni ljudi u institucijajma kulture. Ja sam apolitičan, možda je to greška, možda sam mogao nešto uraditi za kulturu, ali mislim da je u Bijeljini to teško. Ne postoji ništa, a ne mogu sam da pokrenem. Kolege glumci su uglavnom u nekim drugim vodama, ja radim u „Školi plus" u Beogradu, prodajem udžbenike, idem od škole do škole.

Uskoro se seli u Šabac, pa očekuje i više glumačkih angažmana.

- Sada spremam monodramu koja će biti o mom životu - o glumi, ženama... Bilo je puno žena u mom životu. Glumci su boemi. Međutim, ja sam promašio, prvo sam postao boem, počeo da pijem, pa sam onda postao glumac. Vole žene glumce. Zanimljivi smo im valjda, ali se teško udaju za glumce. Interesantno im je da provode vrijeme sa nama, zanimljivo je, ali će se udati za nekog sigurnijeg. Mislio sam da se neću nikada oženiti, ali uspio sam, tačnije, udo sam se u Šabac i sva sreća pa mi je supruga farmaceut, radi u Hemofarmu i ima odličnu platu. Marija se bavi amaterski glumom i igra u više predstava nego ja, ima više nagrada. Stigne da bude i farmaceut i glumica i majka, a glumi zato što to voli.

Ima i kćerkicu Selenu, koja je nedavno napunila dvije godine.

- Tek sad postajem svjestan da sam otac. Valjda je to malo drugačije kod muškaraca. Dok je bila beba, bilo je - imam bebu. Tek sad mi se javio taj osjećaj da sam otac, sad ludujemo zajedno. Izgleda da je povukla na mene - nema mira.

Bijeljina i Šabac su udaljeni nekih 40-ak kilometara, ali je razlika kada je u pitanju kultura, mnogo veća.

- U Bijeljini ne možeš da pogledaš predstavu, osim na Danima komedije, mada je i taj festival izgubio kvalitet koji je imao, jer se biraju predstave koje malo koštaju, a ne one kvalitetne. U Šapcu su odlično posjećeni i muzej i pozorište, sada se u krugu crkve pravi amfitetatar gdje će se igrati predstave. Dolaze i zvična rediteljska imena - Kokan Mladenović, Nikita Milivojević... Izdvajaju sedam odsto iz gradskog budžeta za kulturu. Kod nas su do sada bila tri pokušaja osnivanja pozorišta i sva tri su bila neuspješna.

I mada kaže da za glumce nema puno posla, spisak predstava u kojima je igrao nije mali.

„Parlamentarna istorija Korete" (produkcija BELEF) "Omer i Merima" (koprodukcija Scena "Talija" i Scena "Maska" iz Šapca), "UJEŻ" (Ivan Bekjarev), "Magareće godine" (Scena "Talija"), "Bajka o čokoladi" ("Talija" i "Maska"), "Trauma" (Zvornik, režija Mirjana Karanović), "Rozenkranc i Gildestern su mrtvi" (BITEF teatar), "Mika Antić" (Ustanova kulture Vuk), "Džidži-Midži šou" (monodrama, Scena "Talija"), "Kabare - Veče sa prijateljima" (sa operskim pjevačem Sinišom Pajićem); režirao je predstave "Lepotica i zver" u požarevačkom Centru za kulturu i "Žene u crvenom" u Kostolcu, a igrao je i epizodne uloge u serijiama "Gorki plodovi" i "Boj na Dublju". Spot Halida Bešlića za pjesmu "Prosule se godine" u kome glumi mladog Halida, na youtube-u ima skoro dva i po miliona pregleda.

Sa učenicima OŠ "Kralj Aleksandar" iz Požarevca režirao je kratki film, sa kojim je učestvovao na međunarodnom festivalu "Srce se nema da se ima, srce se ima da se daje svima". Tema je bilo vršnjačko nasilje, a ekranizovali su tragičnu priču o ubistvu Stanka Gligorevića. Film je osvojio treće mjesto.

Osim monodrame po motivima svog života, Radan trenutno priprema novu predstavu za koju je scenario rađen po motivima pjesama Ramba Amadeusa. U pitanju je još jedna koprodukcija - Scena "Maska" Šabac, "Tri za groš" Beograd i Scena "Talija" Bijeljina.

Iako se, kao što je više puta pomenuo, pokajao što je upisao glumu, daske koje život znače se ne napuštaju lako, jednom zaraženi, ostajete u tim vodama i trudite se da duh kulture prenesete publici kada god i gdje god možete.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA