Budući da duvan sade na zemlji lošijeg kvaliteta na kojoj ratarske kulture ne uspjevaju dobro, a da je pri tome neophodno uložiti značajan novac u sušare i mehanizaciju, proizvođači nemaju mnogo opcija u izboru ratarskih kultura koje će da uzgajaju.

Zbog niskih cijena, malih podsticaja i nelojalne konkurencije, iz godine u godinu se smanjuje broj proizvođača, ali i površina pod duvanom.

Zlatko Stevanović iz Donjih Zagona jedan je od osamdesetak semberskih proizvođača duvana.

- Zemlja je "prahulja", a za navodnjavanje nemamo mogućnosti. Duvan se zato bolje isplati od pšenice, kukurza i povrća. Mnogo se uloži, mnogo se radi, a cijena duvana ostaje ista, dok su podsticaji iz godine u godinu sve manji. Ali, od nečega se živjeti mora - kaže Stevanović.

Porodica Pane Ristanovića duvan proizvodi više od tri decenije.

- Godina je dobra, a nadamo se da će i vrijeme da posluži. Najvažnije nam je da imamo obezbjeđen plasman. Zato nam je dragocjena podrška AD "Duvan"- kaže Ristanović. Prvi prinosi su zadovoljavajući ocjenjuje i tehnolog Branimir Andrić.

- Nadamo se da vreli talas koji se najavljuje neće značajnije oštetiti biljke. O prinosu i kvalitetu, ipak, je rano govoriti. Duvan se bere do polovine novembra i tek tada će se moći ocjeniti godina - kaže Andrić.

Za proizvodnju ove industrijske biljke na jednom hektaru potrebno je oko 20.000 maraka. Skupi su repromaterijali, ali i radna snaga. "Duvan" AD Bijeljina kreditira kompletnu proizvodnju.

Zamjenik direktora Čedo Gotovčević kaže da bi prosječan prinos od 150 kilograma po dunumu bio zadovoljavajući.

-Očekujemo da otkupimo oko 500 tona duvana. Za duvan proizveden u Semberiji tržište je obezbjeđeno u Bugarskoj, Grčkoj i Makedoniji - kaže Gotovčević.

Uz malo veće podsticaje i zaštitu domaće proizvodnje, ova proizvodnja bi bila mnogo isplativija, ocjenjuju i proizvođači i otkupljivači duvana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.