Živim u Dijelovima al sam čitav!

Aforističar Zoran Trbić Zort, u kome su roditelji vidjeli budućeg doktora, a razredna u gimnaziji slikara, studirao je ekonomiju, radio u struci i stvarao aforizme, karikature i pjesme koje je kasnije počeo i da objavljuje u knjigama. Naravno, prve iskre duhovitosti i britkosti njegovog uma javile su se još u ranom djetinjstvu, najčešće na putu od škole do kuće, a priroda je i danas često njegova najveća inspiracija.

Živim u Dijelovima al sam čitav!

- Imao sam sretno djetinjstvo, pa i mladost. U ovo doba se može reći za onog ko stigne do penzije da je i to „sretno zrelo doba“. Što jedan moj aforizam kaže:

„Život se sastoji od djetinjstva, zrelog doba i – što dobro izgledaš“.

Odrastao je u jednom planinskom selu u opštini Kakanj gdje je išao u osnovnu školu.

- Za jedno seosko dijete pet kilometara do škole nije ništa, išao sam kroz šumu, potoke i vrbake. Nekad se i sa vukovima susretneš, a sve je to dinamičan život koji poslije izaziva razne asocijacije i insinuacije, iz kog se rađaju ideje. Mogu da kažem da se još tada pojavila klica nekog mog humorističkog rada. Poslije se to razvijalo u velikoj osnovnij školi u Kaknju, a pogotovo u gimnaziji, tu sam već zezao i profesore u svojim pismenim sastavima, a bilo je i kulturnog i tihog dobacivanja na času. Bio sam u uredništvu školskih novina, poslije u Sarajevu dok sam studirao ekonomiju pisao sam u „Našim danima“ i u studentskom listu. Od roditelja sam bio kandidat za medicinu, a od razredne u gimnaziji za likovnu akademiju. Slušajući njih, otišao sam na ekonomiju. Inače volim da crtam, kćerka mi je arhitekta, vjerovatno je to od mene pokupila, a sin je pravnik i on mi rediguje neke druge stvari. Oni su mi velika podrška, kćerka kaže ne mijenjaj stil, dovoljno je za tvoje godine. Jedan od prvih Zortovih aforizama nastao je u gimnaziji.

- Profesori su nam stalno govorili „Pravo sjedi!“, a mi legnemo po klupi, onda sam ja dobacivao – „Krivo sjedi, a pravo studiraj“. Ostao je zabilježen u nekoj od moje tri zbirke.

Omiljena literatura mladog Zorta bili su Branko Ćopić, Vasko Popa, Matija Bećković.... A osim pisanja aforizama, često je nemirne ruke smirivao crtanjem karikatura.

- U preduzećima u kojima sam radio uvijek sam imao uz sebe blokčić i olovku, ne može ruka da miruje, ili krikaturu crtam, ili pišem neke stihove... Uglavnom sam izvlačio vesele teme iz maglovitog života. Jedna od ozbiljnijih stvari koju sam napisao je knjiga o mom selu, tačnije spomen knjiga –o selu kojeg više nema, a zove se „Selo za ponijeti“. I bukvalno je to moje selo ponešeno u Australiju, Kanadu, Ameriku, Švedsku... Moglo se nazvati i „Selo za raznijeti“, ali je djelovalo suviše ratnički.

Naš narod je oduvijek, a najviše u teškim vremenima, pokazivao svoju duhovitu stranu. Narodne umotvorine, prenošene s koljena na koljeno decenijama i stotinama godina, mogu se smatrati i prvim aforizmima.

- Žao mi je da ljudi nisu tada mnogo toga zapisivali, pa sam ja mnoge priče iz tog perioda zapisao na svoj današnji način. Ove sada godine su odraz nekadašnjih. Kad vidim fotografiju od prije 50, 60 ili 70 godina u meni se jave priče iz tog perioda, pa ih ja onda malo osavremenim, preobradim današnjim izrazima, pa ispadne malo smiješno, a malo i privlačno za današnju mladež. Kad piskaram, a počnem sa nekom bezveznom temom, onda mi se nadovežu današnji savremeni izrazi.

U savremenom dobu veliki uticaj u svijetu aforizama imaju i društvene mreže, a posebno twitter.

- Mene je sin natjerao na to, imao sam par zapaženih tvitova, pripremam nešto više i na tu temu. Upravo zbog ovih naših koji su daleko. Ta omladina koja je pobjegla odavde, a rado bi se bar u nečemu vratili, da imaju vezu sa svojim zavičajem. Sada sam u penziji pa imam vremena da izučavam, a ne mogu da sjednem u moje selo jer ga nemam fizički, pa odem na izlet na jedan dan u prirodu, napunim baterije, sjetim se svih događaja. Nema više ni taraba koje sam preskakao. Nekad ćete vidjeti rukom crtano selo u nekoj mojoj knjizi, po sjećanju, gdje je koja bila taraba. Taraba je značajan pojam u sesokom životu. Označava mnogo više od ograde.

Trenutna situacija u društvu ide na ruku aforističarima

- Ideja je uvijek bilo, međutim sloboda izražavanja čini svoje. Sad kad čitam stare aforizme Vitezovića iz perioda velike strogoće, vidim koliko su to jaki aforizmi. Danas je poplava svega, pa i aforizama. Lupaj šta hoćeš, samo me nemoj ugroziti u mom naumu. U tom smislu je i država oguglala, iako je često predmet aforističarenja, tako da zabavu pravimo od toga. Prije je to bia velika stvar. Koliko ja znam nikada se niko nije naljutio zbog mog aforizma. Ne gađam intimno. Zajedničke imenice su spas.

A dobar aforizam se obično krčka neko vrijeme u glavi afirističara.

- Kada se rađa aforizam, obično je žaoka na prvu, a onda se dorađuje literarno, očisti od suvišnih stvari, dodaš malo materijala – maltera da se cigle ne vide. Tako te ideje stoje, u telefonu upišem napomene, samo ključnu riječ i onda nakon par dana je dorađujem. A domaći aforističari i njihovi gosti iz regiona imaju priliku svakog 1. aprila da se predstave bijeljinskoj publici na Festivalu satire i aforizama, a osim tog Festivala, često su gosti gradske biblioteke.

- Gledam kad nastupamo na javnim mjestima sastav publike i onda odaberem šta bi godilo tu, koje vrste aforizama.

Zoran priprema četvrtu zbirku aforizama, za koju još nema naziv.

- Moja prva zbirka je bila „U kružnom toku“, meni se to jako dopalo, jer je ovaj današnji život u kružnom toku i jedna od predizbornih kletvi je:

„Dabogda ti kuća bila u kružnom toku“.

I jedan od aforizama vezanih za Bijeljinu je nastao kad i kružni tokovi .

"Čitav ljudski život je kružni tok, ko izađe na pravi izlaz, on je sretan, a neko mora i po nekoliko krugova dok ne pogodi izlaz"

Inspirisalie su me i neke loše stvari kao što je poplava

„Sve je išlo svojim tokom osim Drine, Save i kanala“.

Kako je krenuo naglo priliv stanovništva, pa je krenula i izgradnja zgrada, napisao sam :

„Cvjeta nam gradnja, a posebno ugradnja“.

Od prvog zvaničnog aforizma nastalog u gimnazijskim danima do danas, napisao ih je par hiljada, a kroz „rešeto“ Gruje Lere, aforističara i lektora, prošlo ih je do sada oko 700 objavljenih u tri zbirke – „U kružnom toku“, „Lajanjem do zvijezda“ i „Slučajni uzorak“.

- Prepoznam svoje aforizme, ali ne znam ih sve napamet. Kad vidim neku situaciju naum mi padne adekvatan aforizam. Svojim velikim upjehom smatram i to što sam ušao u Antologiju balkanskog aforizma „Ko je ko u aforizmu“, na 123. strani, i to sa jednom cijelom stranicom, što nije mala stvar.

Svoje knjige sam i ilustruje, a sve što radi zove „zortovanje“.

- Aktivan sam planinar, nedavno sam izabran za predsjednika skupštine Planinarskog i ekološkog društva „Majevica“. Volim prirodu, inspiriše me više nego ljudi. Sreća pa imam vikendicu od kada sam u penziji, ne bih imao dovoljno inspiracije u stanu. Imam običaj da kažem „Živim u Dijelovima al sam čitav“.

A u iščekivanju nove zbirke aforizama, Zoran nam je dozvolio da zavirimo u neke još neobjavljene:

„Radili smo kao da će 100 godina biti mir, ali nam se ogadi prvom prilikom za rat.“

„Dok se vi trudite oko zaštite okoline, propade nam sredina.“

„Danas mi je pedeset prvi rođendan. Postao sam većinski vlasnik svog života.“

„U kolu naizmjenične struje igraju istosmjerni kadrovi.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA