- Prvo sam pomislio da je veći som, od dvadesetak kilograma, jer nisam mogao da je odvojim od dna. Na tom mjestu je dubina oko sedam metara. Petnaestak minuta se nije pojavila na površini, i kad je konačno izašla, izbacivala se po metar i po u vis. To je trenutak kada se riba najlakše otkači sa udice. Na sreću, dobro se uhvatila, bila je nova varalica, oštra. Kad sam je dovukao do čamca već se skoro predala, ali bio sam sam, ribu od 17 kilograma je trebalo držati u jednoj ruci, Drina je brza, bilo je teško.

Upecao je na dva kilometra uzvodno od Amajlija, u tzv petom reonu Mačvanskog Prnjavora. Kada je krenuo na pecanje tog dana, nije ni slutio šta će se zakačiti za udicu.

- Što se tiče štuke ovakav primjerak teško koji ribolovac uhvati u svojoj karijeri. I one od deset kilograma su trofeji, pogotovo u Drini. Na nekim barama i šljunkarama se i mogu naći, ali čim je riba na bari, manje je aktivna. Ovo do sada nikada nisam vidio ni u novinama, a pogotovo uživo.

Ovakav ulov je naravno proslavljen uz roštilj i vino, ali se štuka nije našla na meniju. Ona će biti preparirana i sačuvana kao uspomena u Brankovoj vikendici.

- Još nisam odlučio da li ću preparirati kompletnu ili samo glavu. Kompletna preparirana riba je malo teška za održavanje.

Branko kaže da uvijek koristi varalice, a da je osim ove štuke od 17 kilograma, imao još nekih impresivnih primjeraka.

- Stavljaju se i živi mamci, ali to nije pecanje koje mene privlači. Ja isključivo varaličarim, zna me čitava Semberija kao jednog od najaktivnijih varaličara na Drini, pošto imam vikendicu u Amajlijama, pa mogu da pecam. Tu sam ljetos uhvatio i par lijepih primjeraka somova.

A ljubav prema rijeci i pecanju naslijedio je od oca, koji ga je kao petogodišnjaka vodio na rijeke, najčešće na Savu, gdje je i prvi put zabacio štap.

- Od tada pa do danas, nisam bio aktivan baš svake godine, nekada nisam mogao zbog posla, ali gdje god sam se nalazio, pokušavao sam da izdvojim vrijeme za pecanje. Dosta vremena sam proveo i na Ciriškom jezeru, dok sam bio na privremenom radu u Švajcarskoj, nekih devet godina. Stanovao sam nad jezerom, pa sam svako poslijepodne provodio vrijeme na pecanju. I tu sam bio uspješan, imao sam velikih primjera eglija, to je riba iz porodice smuđa. Najveće primjerke sam i do sada hvatao na varalicu, tzv meps petica. Malo je teže naći ovdje originale, pa mi ih najčešće pošalju prijatelji iz inostranstva, Za veliku ribu se mora imati dobra oprema i biti dobar ribolovac.

Brankov sin David ima pet godina, i bio je sa ocem i kada je upecao ovaj jedinstveni primjerak štuke na Drini.

- Vodim ga sa sobom kao što je i moj otac mene, bio je sa mnom u čamcu i sa tri godine. Voli pecanje, za sada samo pomaže i gleda, ali uzme i štap ponekad, hvata male ribice i igra se sa njima. Bio je očevidac, nije se uplašio, ali vidio sam na njemu da je pun adrenalina, pitao je - jao tata šta je to, kakva je to riba? Štuka je i agresivna i borbena. Gledao je, ali je bio bespomoćan.

Ulov u Norveškim vodama

Ovo nije prvi put da Branko upeca ovako velike primjerke, bilo je tu i somova od 20ak kilograma, a koliko voli pecanje govori i to da mu nije problem da pređe nekoliko hiljada kilometara zbog ove strasti.

- Išao sam na pecanje i u Norvešku, bio sam 15 dana, lovi se na otvorenom Antarktiku. I tu je bilo zanimljivih ulova. Nisam se nikada takmičio, pecam samo iz hobija, cijelo ljeto provedem na vodi, ali osim vode volim i planininu, pa sam zimi više fokusiran na lov.

Član je Ribarskog društva „Riba" u Bijeljini, i pet lovačkih udruženja.

- Volim druženje, dosta sam uložio u lov, najviše u lovačke kuće, čeke, opremu... To je skup hobi, ali je mnogo lijep, stekao sam dosta pravih i dobrih prijatelja - kaže Branko za kraj razgovora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.