- Tada sam imao desetak godina i sjećam se da sam donosio pečenu janjetinu u tu radnju. Tada je to bila i prva bašta ispred jednog ugostiteljskog objekta koji su držali privatnici. Otac i majka držali su prvu ćevabdžijsku radnju da bi se poslije povukli na takozvanu gradsku periferiju, u naselje Ledinci. U to vrijeme, tako mi je otac pričao, ova nova lokacija bila je poznata po propadanju privatnog sektora. Ali, on je imao hrabrosti da se upusti u taj posao - govori Dedić.

Bolja saradnja

Preradom mesa bavio se i njegov djed Jusuf, a porodična tradicija duga je skoro 80 godina.

- Ugledni Bijeljinac Idriz Hujdurović, koji je nadavno umro, išao je od malih nogu u mesnicu kod mog djeda da kupuje meso. Otac je kao dječak, jer je bio mršav i štrkljast u vrijeme siromaštva i neimaštine, dobio nadimak Motka. Tako i danas mladi ljudi, koji ni mene čak ne poznaju, navrate u ćevabdžinicu na ćevape, kako oni kažu, kod Avde Motke. Meni je to drago, da ga još spominju, a umro je 1999. godine - govori Muhamed, prisjećajući se sa sjetom godina kad je u oblasti prerade mesa i u ugostiteljstvu bilo mnogo više posla.

Njegov otac nekad je držao mesnicu kod Robne kuće "Pobjeda", a Muhamed kaže da je, radeći u njoj, znao u jednom mjesecu obraditi i prodati meso devedeset bikova.

A kad je riječ o recepturi za čuvene ćevape "kod Avde Motke", Muhamed ističe da su mesari i ugostitelji nekada mnogo bolje sarađivali i razmjenjivali pozitivna iskustva.

Brojne kombinacije

- Moj otac je sarađivao s čuvenim majstorom za obradu mesa iz Lešnice kod Loznice Milošem Baradincem. Mnogi mesari su bili kod njega šegrti. I sam sam učio od boljih i iskusnijih, najviše od oca. Kvalitet ćevapa zavisi od vrste i kvaliteta mesa. Uvijek je bolji ćevap od mlađeg mesa. Postoje razne kombinacije kad je riječ o sastavu mesa u ćevapu. Ovdje se tradicionalno ćevap priprema od kvalitetne junetine - pojašnjava on.

Dodaje da je ćevape prema vlastitoj recepturi pripremao i za jednog ugostitelja u Beogradu.

Dolaze i poznate face

Dedić u svom ugostiteljskom objektu, osim ćevapa, nudi gostima i roštilj od junetine te četiri kuhana jela.

- Imamo kuhani grah, škembiće, čorbu od brokula i karfiola te gulaš. U našu ćevabdžinicu navraćale su i poznate face iz svijeta muzike, estrade, filma - govori Muhamed Dedić.

Muhamed kaže da je 1998. u Bijeljini, po njegovom povratku iz Austrije, bilo 48 zanatlija i mesara, a trenutno rade samo on i Milenko Krsmanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.