Katarina Marić: Sport me naučio kako da se izborim sa teškim stvarima

Sedamnaestogodišnja Katarina Marić iz Bijeljine reprezentativka juniorske selekcije Bosne i Hercegovine u odbojci i igračica bijeljinskog "Radnika" ovim sportom se počela baviti u petom razredu osnovne škole ne sluteći koliko će to uticati na njen život zdravlje i formiranje njene ličnosti.

Katarina Marić: Sport me naučio kako da se izborim sa teškim stvarima

U razgovoru sa ovom odličnom učenicom Gimnazije "Filip Višnjić" saznajem da se odbojkom počela baviti sasvim slučajno, na nagovor drugarica iz odjeljenja.

"Sport mi je pomogao da mnogo toga naučim i spoznam o sebi i da se izborim sa teškim stvarima u životu i problemima na koje nailazim. Medjutim, u sportu nije baš sve tako vedro, ima dosta nepravde, neuspjeha i emotivnog povređivanja", kaže Katarina i priznaje da je od toga mnogo važnija sreća, radost, osjećaj pripadnosti kao i socijalizacija sa timom.

Njen najveći dosadašnji uspjeh, kako kaže, jeste priključenje prvom timu sa nepunih 15 godina i poziv za reprezentaciju Bosne i Hercegovine iste godine gdje je bila kapiten dvije godine starijim igračicama. Za sve to vrijeme, osim u sportu Katarina i u školi niže samo uspjehe.

"Škola nikad nije trpila zbog sporta, a ni sport zbog nje. Važna je samo dobra organizacija vremena i velika želja za uspjehom na svim poljima života i interesovanja", kaže Katarina.

Ona ističe da okolina i vršnjaci uviđaju koliko je teško uskladiti sport i školu, ali i koliko je njoj važno da sve što radi, radi na najbolji način.

"Jasno mi je da će uvijek postojati jedan dio ljudi koji smatra da je sve to uzaludno, ali mišljenje takvih me nikada nije doticalo. Na poštovanje nailazim i od starijih dok mlađi u meni često pronalaze svog uzora i to me posebno raduje", navodi Katarina.

Kao i svaka mlada sportistkinja i ona ima amibicije i želje da karijeru nastavi u inostranstvu, kako bi napredovala, a ljubav pretvorila u posao.

"Međutim Bosna i Hercegovina nije toliko primijećena zemlja po kvalitetu odbojke, tako da iz dana u dan zbog toga i loših uslova ta želja ostaje samo želja, a fokus prelazi na medicinski fakultet", kaže Katarina.

Prema njenim riječima, ženska odbojka kao sport nije dovoljna cjenjena ni u gradu ni u državi, a najveći problem sa kojim se njen klub suočava jeste neodovoljna finansijska podrška sa republičkog i lokalnog nivoa.

"To nam onemogućava odlaske na turnire na kojima dobijamo dodatno iskustvo i mogućnost da budemo primjećeni kao i dovođenje igrača koji bi nam pomogli svojim iskustvom u prvenstvu. Često imamo i problem sa obezbeđjenjem prevoza i opreme, a ponekad smo prinuđeni da kao ekipa sami finansiramo nešto, kao i treneri koji se maksimalno žrtvuju za nas", priča nam Katarina.

Na pitanje da li ponekad prije treninga pomisli da bi to vrijeme radije provela na internetu ili sa drugaricama Katarina priznaje da joj se dešavalo mnogo puta da nije mogla izaći, otići na neki rođendan ili slično.

"Svaki put sam dobila kritiku zbog toga i naišla na nerazumijevanje drugara i okoline. Na trenutke mi bude žao što nisam sa njima, ali mi ubrzo raspoloženje popravi trening, utakmica i kontakt sa loptom.Trening ne treba da trpi i nikada neće, a za sve ostalo će biti vremena i kasnije", kaže Katarina.

Prema njenim riječima, internet odvlači mlade od bavljenja fizickim aktivnostima i otuđuje ljude jedne od drugih.

"Internet nikada nije i neće biti ispred sporta i druženja sa ekipom dok radimo ono što volimo - igramo se odbojke", poručuje Marićeva.

U matičnom klubu igra na veoma važnoj poziciji tehničara -"dizača" i voli da dijeli riječi svoga trenera koji kaže "ti si konobar, distributer lopti, ali prije svega mozak ekipe".

Razgovor sa Katarinom Marić završen je u nadi da će joj se ispuniti želja da dobije poziv za učešće na evropskom prvenstvu za juniorke.

Nedeljko Spremo

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA