UPOZNAJTE SOFIJU Oduševiće vas njena energija, kreativnost i ljubav prema poslu i porodici!

Sofija Bajić je mlada bijeljinska arhitektkinja koja svoje projekte na zanimljiv način predstavlja na društvenim mrežama, najčešće na Insta storiju. Za Bijeljina danas je pričala o sebi, studijama ahitekture, self brendingu i dobrim stranama društvenih mreža.

UPOZNAJTE SOFIJU Oduševiće vas njena energija, kreativnost i ljubav prema poslu i porodici!

Njena energija i kreativnost ne mogu stati u jedan intervju, a da bi je bliže upoznali, svratite na njen Instagram. Ko je zapravo Sofija, za nju je jedno od najtežih pitanja na koje je trebala da odgovori.

- Neko sam sa kim je zabavno biti u društvu, bar bih voljela da je tako. Valjda sam neko sa kim je lijepo, prijatno i sigurno raditi. Pratktično, ja nisam ni počela sa ozbiljnim poslom, tek sam tu par godina što je za inženjera jako kratak period, jer toliko toga ima da se nauči i vidi što ne može da se nauči iz knjiga. Kad se sve to nabere, doći će veliki projekti.

Arhitektura

- Ne razumijem kad neko kaže da je od malih nogu htio to i to. Ja sam htjela da budem milion i jedna stvar, do trećeg razreda srednje škole sam bila ubijeđena da ću upisati medicinu, ali pod maminim uticajem sam ipak upisala arhitekturu i krenula na pripreme u četvrtom razredu. Vjerovatno roditelji u tom periodu raspoznaju mnogo bolje šta nam leži, nego što mi samo sebe poznajemo. Mama nije mislila da neću uspjeti na medicini, već je prepoznala da ovo mogu bolje, a bliže je i njenoj struci. Odrasla sam u inženjerskoj porodici tako da je to donekle i normalno. Ta ljubav je u meni uvijek postojala, s obzirom da sam sa mamom išla i na terene, sjedila pored nje i crtala dok je ona radila ozbiljan posao. To je postojalo sve vrijeme samo ja nisam umjela kao 15-ogodišnjak da je definišem. Arhitektura je dobra jer imate godinu dana prije samog upisa pripreme, jednom ili dva puta sedmično, tokom cijele godine i to je jako dobar filter za sve one koji žele da vide da li je to za njih. Na pripremama sam vidjela da je to to. Možda bi trebali svi fakulteti da imaju nešto tog tipa, da mladi ne gube godinu ili dvije tražeći sebe.

Hobiji

- U životu sam se bavila se svime što nije sport - učila sam jezike, išla na ples, svirala klavir, rekla bih i dobro i dugo i uspješno. Isprobala sam sve umjetničke hobije, ali sport nikad.

Prvi projekti

- Tokom fakulteta nas predmeti tjeraju da radimo i kao zadatke odrađujemo projekte koji zaista jesu moji. Ništa to nije bilo spektakularno ozbiljno, prijavljivala sam se na različite konkurse. Ozbiljan rad na projektima kreće čim sam završila fakultet. U petak sam diplomirala, a u ponedeljak ušla u arhitektonski biro, što nije bila pametna stvar.

Koncept

- 2017. je druga godina mog profesionlog rada. Željela sam da sastavim arhitekturu i grafički dizajn. Bila sam zaposlena u birou, a ljubav prema grafičkom dizajnu nisam mogla da ispoljim kroz arhitektonski biro. Kao kanal kroz koji mogu da provučem grafiku nastao je Koncept.

Self brending

- Brendiranje je broj jedan u svim poslovima, u svemu što ima profesionalnu konotaciju. Biću malo i nefer pa reći da je danas brend možda mnogo važniji od samog kvaliteta proizvoda. Možda ne zvuči lijepo, ali to je trenutno tako. Jak brend je mnogo bitan, kvalitet proizvoda se da popravljati kroz vrijeme. Arhitekte su vrlo specifične, ja sam jedna od rijetkih koja voli da se eksponira. Imaju tu tendenciju da su zatvoreni u sebe i da se ne eksponiraju na taj način. Ne vidim zašto, možda imaju mnogo više posla nego ja. Ja bi ih podržala da se prikažu, pokažu svoje radove, pričaju o njima, jer ih tako upoznaju klijenti i saradnja je lakša.

Društvene mreže

- Ne mogu vam opisati koliko su povratne informacije koje imam sa društvenih mreža fantastične. Nkako sam našla da je stori na Instagramu moj kanal, meni najjači za promociju. Pokušavala sam i na Youtube-u, on zahtjeva ipak puno vremena i truda. IG stori mi donosi mnogo pozitivnih odgovora, brz je, povratna informacija je spontana. Kroz storije i moje pojavljivanje na društvenim mrežama me ljudi upoznaju. Povezali su se sa mnom, zaustavljaju me da se pozdrave, prepoznaju i Konstantina. Preko tog kanala sam upoznala mnogo fantastičnih klijenata i njima je mnogo lakše da mi priđu jer moj rad ima lik, osobine, ime... nije samo tamo neki crtež.

Inspiracija

- Inspiracija, ono što bi svi rekli, je svuda. Konstatno gledam sve. Inspiraciju nalazim u serijama, fimovima, reklamama... obožavam da gledam bilborde i da ih slikam. Sve se to negdje slaže u glavi, sve te dobre ideje i kad sjednem da nešto proizvedem, to se već složilo i vjerovatno iz gomile tih sadržaja koje sam nekada pregledala, izađe ideja.

Paket buket

- I dalje sam najponosnija na svoj paket buket, jer je to moj prvi zvanični projekat i proizvod koji se i dan danas prodaje. Mnogo sam radosna kad vidim da neko nosi moj proizvod na ulici, to je prelijepo.

Obaveze

- Djeluje da sve stižem. Sve na Instagramu može da se prikaže, a da nemate pojma šta je iza te slike - plač, sve se raspada... Teško je, ali može se i to svaka žena koja je prošla kroz to zna. Žene mogu mnogo. Počela sam da radim odmah posle porođaja, ne bih da zvuči nadobudno, ali sam na mejlove odgovarala odmah iz porodilišta. Nema to veze sa dokazivanjem, već sa tim što su u tom periodu, koji nije lagan ni psihički ni fizički, poslovno dopisivanje i razgovori telefonom, držali pribranom. Primijetila sam da mojoj glavi to treba. Počela sam da radim brzo jer sam ja to želila i vidjela da može. Naravno, ne u kapacitetu u kome je to bilo ranije.

Trenutni projekti

- Trenutno radim na manjim projektima. Ne prihvatam ništa ozbiljno, jer nije fer prema klijentima. Radim na projektima koji su bitni mojim prijateljima, pa nisu rokovi tako tijesni i nisu zahtjevni da budem fizički stalno prisutna. Ulažem u dijete i ne bih volila da posao bude nešto što je važnije od njega ikad u životu, ali je posao nešto što mi čuva zdrav razum.

Poruka

- Gdje god da se nalazite, dajte najbolje od sebe. Oni koji se nametnu, i oni koji rade i sami koriste svoje talente uvijek će imati posao. Neće mene niko da izvlači iz sobe, nego ja koristim svoje talente i ja svojim sposobnostima pokušavam nešto da uradim što će meni donijeti satisfakciju i zaradu. Nema veze gdje se nalazim. Smješno je u vrijeme interneta govoriti o tome. U većini poslova je danas tako. Bitno je da je meni lijepo tu gdje jesam, a u mom gradu mi je najljepše, sa mojom porodicom na mojoj zemlji.

Ljilja Lukić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA