Marica Gajić iz Bijeljine, najbolja košarkašica BiH, u razgovoru s nama prisjetila se početka karijere i dosadašnjih uspjeha - osvojenog predsjedničkog KUP-a sa turskom ekipom Hataj, izbora na woman NBA draftu, Evropskog prvenstva sa BiH i dva puta osvojene titule MVP.

Košarkom se počela baviti na ljetnom raspustu i budući da je u početku bila antitalenat za ovaj sport niko nije slutio da je predodređena za uspjeh i slavu. Sa osmijehom se prisjeća ljetne škole košarke koju je KK "Budućnost" organizovao u njenom rodnom selu Popovi.

"Nismo imale organizovan prevoz do terena, ali to me nije obeshrabrilo. Stopirala sam da bih išla na treninge.Tu sam napravila prve košarkaške korake i otkrila ogromnu ljubav prema ovom sportu'', kaže Marica koja je ubrzo počela da trenira sa muškarcima i to joj je, smatra, bila najbolja odluka.

Put do uspjeha bio je trnovit, ali su se uloženi trud i odricanje na kraju isplatili i rezultirali uspjehom. Marica je prvu profesionalnu sezonu igrala u Banovićima, jer "Budućnost'' nije imala seniorsku žensku selekciju. Bila je MVP tadašnje lige, a postignuti uspjeh otvorio joj je vrata mnogih klubova. Stizale su ponude "Zvezde'', "Partizana'' i drugih klubova.

''Odlučila sam se za Celje jer je bio u to vrijeme ime i davali su priliku mlađim igračicama. Četiri i po godine sam provela u tom klubu i za to vrijeme osvojili smo sve što je bilo moguće. Bila sam MVP i za kadete i juniorke i seniorke, izabrana sam 2015. na WNBA draftu - prva igračica iz BiH. Odlučila sam da je rano za to i da nisam spremna, ni fizički, ni psihički", priča Marica.

Tada je neočekivano stigla ponuda iz Turske što je bilo iznenađenje jer u Turskoj se nisu birale igračice ispod 25 godina koje nisu bile poznate. Marica je dugo bila najmlađa igračica u Turskoj.

"Ana Dabović mi je bila saigračica. Zaista mi je puno pomogla, bila je uz mene i savjetovala me kako da izvučem najbolje iz svega toga i kako da postupam sa saigračicama jer su to već bile velike zvijezde‘', prisjeća se Marica i dodaje da je nakon toga prešla u Girne.

To joj je bila ključna sezona i životna prekretnica jer je odigrala iznad svih očekivanja i tako stekla ime u Turskoj.

''Zaradila sam dosta kredita na osnovu te sezone. Turbulentna sezona jer smo bukvalno živjele u turskom dijelu Kipra, a zbog odluke Fibe nismo mogli nastupati na istom, nego smo domaće utakmice igrale u Ankari. Htjela sam ići stepenicu više i pojavio se ‘'Mersin'' sa dobrom ponudom. Istvoremeno su igrali Evrokup i Tursku ligu. Mersin je grad u kojem sam se najljepše osjećala, turistički, na moru, živ grad sa puno navijača, sa dobrim i stabilnim klubom, što je u tom momentu bilo sve što mi treba. Završili smo četvrti u ligi. Moja jako dobra sezona Evrokupa. Ispale smo u polufinalu od ekipe Venecija'', priča bez daha Marica, koja je potom potpisala ugovor za ekipu Hatajia.

Nastupali su u Evro ligi, što je i bio jedan od razloga njenog prelaska u taj klub. Igrala je sezonu i po i to je ujedno bio i posljednji klub za koji je nastupala .

''Osvojili smo dva predsednička KUP-a, regularni dio završili 2 mjesto. U drugoj sezoni je čitava liga zapala u finansijke probleme i zbog kašnjenje plata sam odlučila da raskinem ugovor, iako mi je to bila najbolja sezona u karijeri statistički gledano'', ističe Marica koja nikada nije imala posebne želje kada je u pitanju sportski uspjeh.

Jednostavno je, kako kaže, išla iz dana u dan, iz sezone u sezonu. Od samog početka imala je uzore.

''Brajant je bio oličenje svega nekako. Ugledala sam se na igru Candace Parker, dugo godina najbolja igračica na svijetu na mojoj poziciji i kada sam dobila priliku da je čuvam na utakmici Fenermer - Mersin imala sam motivaciju, pozitivnu tremu kad mi je trener rekao da ću ja biti baš ta koja će je braniti na utakmici. Iskoristila sam priliku da upijem svaki njen pokret i čak odigrala statistički odličnu utakmicu'', priča sa ponosom Marica.

Dosadašnji sportski put koji je bio izazovan i zahtjevan ocjenjuje kao vrlo dobar. Smatra da u godinama koje su pred njom može još više da ostvari i napreduje.

Prema njenim riječima, u više navrata joj je zasmetalo medijsko favorizovanje i promovisanje muškog u odnosu na ženski sport.

Svaki uspjeh iziskuje određenu žrtvu, a Marica se zarad svog morala odreći topline porodičnog doma.

‘‘Gledano iz ovog ugla, prerano sam otišla od porodice, nisam tada bila svjesna kolika će me nostalgija obuzeti.To osjećanje je i dan danas prisutno, u manjoj mjeri. Propustila sam maturu i ekskurziju, koja je bila normalna stvar za tinejdžerske dan‘‘, priča nam sa sjetom Marica koja je sada javna ličnost i mnogi žele da se fotografišu s njom.

‘‘Ne smeta mi što vide samo krajnji proizvod, jer se to kod ljudi ne može promijeniti, smeta mi što do tog krajnjeg proizvoda, živimo u takvom svijetu, ne samo u sportu, ne gledaju pripremu tog uspjeha, nego sam uspjeh. Više od 10 godina živim sama, gdje imam podršku porodice, koja mi je ujedno i najbitnija. U teškim momentima sam prepuštena sama sebi‘‘, navodi ova uspješna košarkašica, koja nam otkriva da je teško voditi privatan život i naći partnera koji može da se prilagodi svemu tome.

‘‘Za žene koje su uspješne i imaju karijeru to je jako teško. Uskladiti sve - obaveze, sujetu muškaraca, kao i osude društva. Lično nisam imala problema s tim, jer sam uvijek znala svoje prioritete‘‘, ističe Marica.

Otkrila nam je da nije previše opterećan ishranom.

O ishrani, kaže, vodi računa toliko da može da održi tijelo u dobrom stanju i da se pripremi za napore koji je čekaju. Generalno ne voli brzu hranu i omiljeni obroci su joj salate. Maričin radni dan nalikuje jedna drugom, osim kada su u pitanju putovanja i utakmice. Dan se uglavnom sastoji od dva treninga i svega što prati pripremu za trening - obroci, odmor, regeneracija, dovoljan san. Trend je da sportisti imaju mnoštvo tetovaža, ali skromna Marica kaže da odobrava kada vidi na nekome tetovažu koja ima neko značenje. Ona ima samo jednu i ne planira ih više raditi.

Nakon završetka karijere ne vidi se u trenerskom poslu Zainteresovana je za međunarodne odnose i planira da se fakultetski obrazuje, pa se nada da će joj život nakon košarke ići u tom smjeru.

"Sportisti u Bijeljini ne zavređuju dovoljnu pažnju od grada, što je greška, jer smatram da su sportisti najbolji ambasadori, ne samo Bijeljine, nego i cijele države‘‘, ističe Marica.

Da nije bila košarkašica ne zna šta bi radila, ali zna, kako kaže, da bi u bilo kojoj sferi dala maksimum, jer je posvećena svemu što radi, ma šta to bilo. Time se vodi generalno u životu i uspjeh ne izostaje. Prema njenim riječima, najveći uspjeh bi joj bio saznanje da je svojom primjerom uticala na druge mlade sportiste i da je iza sebe ostavila neki pečat, kao krunu dugogodišnjeg rada i posvećenosti košarci.

N.S.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.