Da će sport biti osa oko koje će se vrtjeti njen život, shvatila je u ranoj mladosti kada se na prvi pogled zaljubila u košarku. Tanja je do srednje škole poluprofesionalno trenirala, a onda napravila trogodišnju pauzu. 2013. godine dotadašnja košarkašica sasvim slučajno zaigrala je rukomet. Počela je rekreativno, ali ubrzo se zaljubila u ovaj sport.

''Kao da sam shvatila da me neko stvorio upravo za ovaj sport i iz ove perspektive mi je žao sto nisam ranije počela da treniram rukomet. Mislim da bih mnogo veći uspjeh postigla. Smatram da je izuzetno grub sport, ali takođe i jako lijep. Uz dužno postovanje svih sportova, zasigurno najgrublji. Nema treninga da ne bude poderanih majica'', priča sa osmijehom Tanja.

Ponosna je što je bila dio tima kada je ŽRK ''Radnik'' postao viceprvak RS, a najveća želja joj je plasman u Premijer ligu BiH, da se bore sa najjačim ekipama u državi.

Kao i u svakoj drugoj profesiji i sport nosi sa sobom brojne izazove, a najveći je, kaže, da pobijediš samog sebe, jer zahtijeva dosta odricanja i žrtve.

''Generalno ako želiš da uspiješ u tom sportu, moraš dosta stvari da se odrekneš, da se posvetiš treningu da ulažeš u sebe - počevši od banalnih stvari, propuštanja rođendana, izlazaka u grad, pa sve do svakodnevnog treniranja'', objašnjava Tanja.

To je jedan od razloga zbog kojeg joj je mnogo puta zasmetalo favorizovanje muškog u odnosu na ženski sport.

''Mislim da nije fer da se toliko ističe i najveća pažnja posvećuje muškom sportu, jer mislim da postoji dosta talentovanih sportistkinja u Bijeljini, koje bi uz malo ulaganja mnogo veće uspjehe postigle. Većina novca odlazi na muške sportove, posebno na fudbal, a finansije su, realno gledano, potrebne za velike uspjehe. Jako mala sredstva odvajaju se za rukomet, a pogotovo ženski'', smatra Tanja.

Dodaje da ni utakmice ženskih klubova nisu medijski propraćene, ima jako malo gledalaca, a publiku, uglavnom, čine porodica i prijatelji.

Osim pomoći Grada Bijeljina, Klub nema sponzora, a to nije dovoljno da bi bilo koja od igračica imala platu. Sve djevojke igraju rukomet iz ljubavi, a što dobiju od Grada Bijeljina odlazi na gostujuće utakmice kao i organizaciju domaćih utakmica, ponekad i na novu garnituru dresova.

''Prošle godine Klub je oformio besplatnu školu rukometa za djevojčice. Pokušavamo na sve načine da ovaj sport sto vise popularišemo. Želim da pomenem i naše trenere koji ulažu dosta napora, jer u Klubu imamo i dosta djevojčica u pubertetu, kroz šta smo sve prošle i nekada zaista nije lako voditi čitavu selekciju'', kaže Tanja.

Smatra da će se u ''Radniku'', kroz dvije godine, neka od djevojaka izdvojiti i napraviti značajniju karijeru, jer imaju kvalitetan igrački kadar.

Jedna od brojnih prednost bavljenja sportom ,prema Tanjinim riječima , jeste i sticanje prijateljstava iz drugih gradova kroz putovanja na gostujuće utakmice,ali i jake veze između djevojaka u klubu.

''Provedeš vremena sa tim djevojkama kroz treninge i utakmice skoro kao i sa svojom porodicom. A tako se međusobno i doživljavamo - kao jedna velika porodica'', priča Tanja sa sjajem u očima.

Nikada ne bih trenirala individualne sportove, jer u kolektivnom sportu, objašnjava, možeš osjetiti poseban adrenalin.

''Cijeli tim mora da funkcioniše kao jedna mašina. Ako jedan šraf ne funkcioniše, cijela mašina staje'', objašnjava nam golmanka.

Ona je, bez sumnje, važna karika u ŽKK ''Radnik'' i svim srcem nastaviće da se lavovski bori da odbrani svaki protivnički go i zajedno sa ostalim djevojkama postigne što bolji plasman.

N.S

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.