60 godina tradicije: Kore za pite i baklave iz radnje porodice Pandilovski

U Bijeljini nema osobe koja ne poznaje koradžijsku radnju porodice Pandilovski. Zahvaljujući Slobodanu Pandilovskom, prije gotovo 60 godina, Bijeljinci su probali prve domaće razvijane kore.

60 godina tradicije: Kore za pite i baklave iz radnje porodice Pandilovski

Mijesio ih je u maloj radnji u centru grada, a mirisi pita i baklava, napravljenih od njih, širili su se iz mnogih kuća u sokacima i ulicama grada. Takve kore i danas pravi njegov sin Zoran. On je druga generacija porodice Pandilovski koja njeguje ovaj stari zanat.

Bijeljina je iznjedrila mnoge osobe koje su svojim radom i trudom doprinijeli dobrobiti ljudi. Jedan od njih je i Zoran Pandilovski, koji se bavi starim zanatom, zanatom koji, gotovo, da je nestao sa naših prostora.

On je vlasnik zanatske radnje "Sloboda", koradžija je i svakodnevno svojim rukama pravi kore za pite i baklave, te kornete, mlince, tanke i široke rezance. Radnja se nalazi u Ulici Nikole Tesle broj 31. U plavo okrečena prizemna ćerpičara, danas okružena modernim objektima, simbol je grada i orjentir mnogim Bijeljincima. Dovoljno je reći: "Kod radnje za kore", i svi u Bijeljini će znati gdje je to.

-Tata je bio prvi koradžija u Bijeljini. On je kao mlad momak krenuo iz rodnog sela u Makedoniji "trbuhom za kruhom". Prvo je otišao u Beograd, a zatim u Sarajevo gdje je izučio zanat. U Bijeljinu je došao 1961. godine, otvorio je radnju, a gazdarica kod koje je stanovao dala mu je stolić koji mu je služio kao pult za prodaju. Vrijedno je radio, sve više kupaca je imao, a kore je dostavljao i za bolničku kuhinju. U bolnici, gdje je radila, upoznao je djevojku Milicu, rodom iz Grahova i njom se oženio 1965. godine. Milica je moja mama. Od tate je naučila da pravi kore i ubrzo je sve poslove preuzela na sebe. Tako tata nije više stalno boravio u radnji, već mama, a on bi uvijek imao vremena da sjedne s društvom preko puta radnje, u čuvenu kafanu "Bled"‘‘, priča Zoran.

Prisjećajući se djetinjstva, kaže da su on, kao i njegovi stariji brat i sestra, odmalena pomagali u radnji.

- Već kao 10-godišnjak počeo sam da pomažem u radnji. Roditelji su nas djecu polako uvodili u posao. Radili smo prvo jednostavnije poslove, posluživali mušterije, a kako smo rasli, učili su nas i onim složenijim. Tada se radilo sve ručno, tijesto se mijesilo rukama u velikom kazanu, a kore razvlačile na velikom stolu koji je prekrivalo bijelo platno. Na peći, koja se ložila na drveni ugalj, nakratko su se pekle kore. Bilo je komplikovano i zahtijevalo dosta truda. Godine 1971. tata je kupio prvu mješalicu za tijesto, a onda je uveo još jednu olakšicu u poslu-prešlo se s uglja na plin, a zatim na struju'', priča Zoran.

U radnji se ni danas način posla nije promijenio. Vješte ruke oklagijom razvaljaju tijesto, a zatim se kore razvlače na velikom stolu, tj. amerikan bijelom platnu, sijeku nožem na komade odgovarajuće veličine, te peku ili suše. Od članova porodice Pandilovski u radnji je još samo Zoran.-Sestra se udala i sa porodicom otišla u Australiju, brat je počeo da se bavi poslastičarstvom, a tata je u penziji. Mama je umrla 2006. i tad radnja prelazi na mene'', kaže ovaj vrijedni majstor svog zanata koji priznaje da nije oduvijek želio time da se bavi.

- U mojoj porodici tradicija koradžijskog zanata duga je skoro šest decenija. Nas djecu roditelji su školovali i moji planovi za budućnost nisu bili vezani za ovaj posao. Međutim, životne okolnosti su se tako posložile da sam trajno ostao vezan za ovu radnju. Iako nije lako u današnje vrijeme baviti se nekim zanatom, volim što sam nastavio nešto što su moji roditelji radili. To ima neku svoju posebnu snagu i težinu'', priča Zoran.

Brašno, voda i malo soli

Ruke Zorana Pandilovskog su svakog dana brašnjave i vrijedno mijese i razvlače, a takvih ruku je malo. Kore pravi tradicionalno, onako kako su ga naučili tata Slobodan i mama Milica. Na manjem stolu kuglice od tijesta prvo malo razvalja oklagijom, a onda koru rukama razvlači na velikom stolu. Za taj posao potrebno je imati osjećaj u rukama. U sastav njegovih kora ulaze samo potpuno prirodni sastojci - brašno, voda, malo soli i to je recept koji se u porodici Pandilovski nije mijenjao.

-Brašno, so i voda tri su sastojka od kojih nastaju moje kore. Odlučujući faktor je brašno koje treba da bude najboljeg kvaliteta. Kora mora da bude elastična, a to isključivo zavisi od kvaliteta brašna. Brašno, koje sad koristim, dobijem tako što pomiješam brašno koje nabavljam u dva mlina'', pojašnjava Zoran, navodeći, da pored kora za pite i baklave, proizvodi kornete za sladolede, te da već 10 godina sugrađanima nudi mlince, a od prošle godine u ponudi ima i tanke i široke rezance.

Semberci su poznati kao gurmani, a danas je primjetno da je zdravih đakonija sve manje na policama marketa, te su majstori svog zanata poput Zorana Pandilovskog zlata vrijedni i treba ih sačuvati od zuba vremena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA