Indijska vojska pokrenula je sinoć napade na devet lokacija u Pakistanu i time izazvala strah u cijelom svijetu: hoće li doći do velikog sukoba ove dvije nuklearne sile? TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

Pakistanska vojska je kao odmazdu oborila dva indijska vojna aviona zato što su se našli u vazdušnom prostoru Pakistana i najavila da će odgovor biti još jači.

Ali kako je sve počelo?

Sukob između Indije i Pakistana ponovo je ušao u opasnu fazu poslije nedavnog terorističkog napada na turiste u indijskom dijelu Kašmira.

Iako nasilje u tom regionu nikada u potpunosti ne jenjava, najnovija eskalacija je podsjetnik koliko Kašmir ostaje jedno od najopasnijih kriznih žarišta na svijetu. Intenzivna razmjena diplomatskih i vojnih prijetnji, suspenzija sporazuma o vodi, obustava vazdušnog i kopnenog saobraćaja i najave mogućih vojnih udara ukazivali su na sve veći rizik od šireg sukoba.

Podjela Britanske Indije 1947. godine bila je početak višedecenijske borbe za Kašmir. Uprkos činjenici da je većina stanovništva bila muslimanska, vladar Kašmira, hinduista, odlučio je da region pripoji Indiji, što je izazvalo prvi rat između dvije novoformirane države. Uslijedila su još dva rata, 1965. i 1971. godine. Tokom decenija, Kašmir je postao simbol nacionalnog identiteta i suvereniteta obje države.

Danas je ova teritorija, otprilike veličine Velike Britanije i dom za oko 15 miliona ljudi, podijeljena između Indije, koja kontroliše oko 45%, Pakistana sa približno 35% i Kine, koja posjeduje preostalih 20%. Ova složena geopolitička struktura je dodatno zakomplikovana 2019. godine, kada je indijska vlada ukinula autonomiju Džamua i Kašmira, stavivši region pod direktnu vlast Nju Delhija. Promjena je omogućila stanovnicima iz drugih dijelova Indije da se usele, što je izazvalo bijes među muslimanskom većinom u dolini Kašmira, koja je to vidjela kao pokušaj demografskog preoblikovanja područja.

Poslije napada na civile u turističkom gradu Pahalgamu 22. aprila, Indija je optužila Pakistan za podsticanje prekograničnog terorizma i uvela niz kontramjera: suspenziju viznog režima, protjerivanje pakistanskih atašea, smanjenje broja svojih diplomata u Islamabadu i zatvaranje jedine drumske granice. Najznačajniji potez je svakako suspenzija istorijskog Ugovora o vodama Inda iz 1960. godine, koji garantuje pristup riječnim tokovima na kojima se oslanjaju pakistanska poljoprivreda, vodosnabdijevanje i proizvodnja hrane.

Pakistan je uzvratio prekidom trgovine, zatvaranjem vazdušnog prostora za indijske avio-kompanije i ukidanjem viza za indijske građane. Sukobi na Liniji kontrole (LK), neformalnoj granici dugoj 740 km, traju već danima, i iako do sada nije bilo žrtava, situacija je izuzetno napeta. Oboreni indijski špijunski dron i razmjena vatre ukazuju na to koliko je tanka linija između provokacije i vojnog sukoba.

Upozorenja iz Islamabada dodatno su pogoršala situaciju. Ministar informisanja Ataula Tarar izjavio je u srijedu da „Pakistan ima pouzdane obavještajne podatke da Indija planira vojni napad u narednih 24 do 36 sati“. Ministar odbrane Havadža Muhamed Asif otišao je korak dalje: „Indijska vojna intervencija je neizbježna. Pakistan je u stanju visoke pripravnosti, ali će upotrijebiti nuklearno oružje samo u slučaju direktne prijetnje našem postojanju.“

Rijeka Ind, koja izvire u Tibetu, protiče kroz Indiju i ulazi u Pakistan, ključna je za snabdijevanje vodom za piće i navodnjavanje. Prema sporazumu iz 1960. godine, Indija je dobila istočne rijeke, a Pakistan zapadne. Međutim, Indija sada prijeti da će suspendovati sporazum i više koristiti zapadne rijeke, što bi dugoročno moglo da uništi poljoprivredni sektor Pakistana. Oko 80% pakistanske poljoprivrede zavisi od voda iz ovog basena, a svaki prekid protoka mogao bi izazvati nestašicu hrane, društvene nemire i ekonomski kolaps u ruralnim područjima.

Međunarodni akteri takođe igraju ulogu u cijeloj krizi. Odnosi između Indije i SAD značajno su se poboljšali posljednjih godina, posebno nakon povlačenja SAD iz Avganistana, što je smanjilo strateški značaj Pakistana za Vašington. U međuvremenu, Indija se pozicionirala kao važan partner Zapada u suprotstavljanju kineskom uticaju u Aziji. To joj daje veću slobodu djelovanja, ali i dodatni međunarodni legitimitet.

Indija je trenutno peta najveća vojna sila na svijetu sa godišnjim odbrambenim budžetom od oko 86 milijardi dolara, što je skoro devet puta više od Pakistana, prema podacima Stokholmskog instituta za istraživanje mira.

Posjeta američkog potpredsjednika Džej Di Vensa Indiji u vrijeme aprilskih napada dodatno pojačava sumnje o strateškom tajmingu incidenata. Slični događaji odigrali su se i tokom posjeta Bila Klintona 2000. i Donalda Trampa 2020. godine, što ukazuje na moguću koordinaciju napada u cilju političkog pritiska i destabilizacije. Bivši indijski ministar spoljnih poslova Harš Vardan Šringla rekao je za Blumberg da su takvi događaji „orkestrirani da bi se skrenula pažnja sa ključnih međunarodnih posjeta“ i da bi se „pokazala ranjivost Indije i obeshrabrili turisti da uđu u Kašmir“.

Obje zemlje se suočavaju s unutrašnjim izazovima koji oblikuju njihovo ponašanje i dalje djelovanje. U Pakistanu je ekonomska situacija alarmantna, inflacija je visoka, a strah od bjekstva stranih investitora, od kojih zemlja zavisi, smanjuje Islamabadov manevarski prostor. Hapšenje bivšeg premijera Imrana Kana izazvalo je talas protesta i polarizovalo društvo, dok su odnosi između civilnog društva i vojske zategnuti.

S druge strane, indijska vlada koristi nacionalistički diskurs kako bi konsolidovala političku podršku. Hinduistički nacionalistički premijer Modi često koristi sukobe s Pakistanom kako bi učvrstio vlast i marginalizovao muslimanske manjine. Porast antimuslimanskog nasilja nakon terorističkih napada može poslužiti kao sredstvo za političku mobilizaciju, ali i kao okidač za nove sukobe.

Uprkos sveopštim tenzijama, analitičari ističu da je vjerovatnoća totalnog rata za sada mala. Obje zemlje posjeduju nuklearno oružje i svjesne su da bi svaka eskalacija mogla imati katastrofalne posljedice. Međutim, prema procjeni američkog istraživačkog centra Stratfor, mogućnost ograničenih vojnih udara, poput onih u Uriju 2016. i Balakotu 2019. godine, je sasvim vjerovatna. Indija bi mogla da sprovede ciljane napade na militantne mete u pakistanskom dijelu Kašmira ili da pojača tajne operacije unutar Pakistana. Džeremi Pejdž, dopisnik časopisa „The Economist“ iz Nju Delhija, upozorava: „Indija je u dilemi. Bilo kakva vojna akcija protiv Pakistana mogla bi da se pretvori u potpunu eskalaciju, a to nije opcija koju Nju Delhi želi lako da dozvoli.“

Kit Suter, direktor australijskog tink-tenka „Global Directions“, ističe da obje strane razmatraju opcije kako bi najbolje predstavile ovo zaoštravanje odnosa svojoj domaćoj javnosti: „Pakistan je pod velikim unutrašnjim pritiskom, a okupljanje oko nacionalne bezbjednosti mu koristi. Slično tome, Indija koristi sukob da ojača unutrašnju političku kontrolu.“

Jedna od opcija koju Novi Delhi potencijalno razmatra jeste blokiranje pristupa Arapskom moru. Takva operacija bi imala razarajući efekat na uvoz gasa i nafte u Pakistan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.