Filipova fascinacija zmijama nije od juče. "Od malena sam voleo zmije. Tu ljubav mi je preneo otac. Kao beba sam ih čuo... valjda ih još tada zavoleo. Sad ih imam deset", započinje Filip svoju jedinstvenu priču. Njegov dom je pretvoren u utočište za ove neobične ljubimce, gdje su smješteni u prostranim terarijumima opremljenim grijačima i svom potrebnom opremom, piše "GlasJuga". TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

"Nisu zahtevne, samo im treba prostor, toplota i malo pažnje. Imamo razne vrste – afrički piton, boe konstriktori… Sve su to neotrovne i pitome zmije", objašnjava Filip, razbijajući mit o zmijama kao inherentno opasnim stvorenjima.

Iako pomisao na zmiju mnogima izaziva jezu, Filipove ljubimice su toliko mirne da su postale prava atrakcija u komšiluku. "Komšije su navikle na nas. Deca često dolaze, slikaju se, ne boje se. Zmije nisu strašne", kaže Filip sa osmijehom, svjedočeći o tome kako su njegove zmije pomogle u premošćivanju straha i predrasuda.

Ishrana ovih neobičnih stanovnika Doljevca varira; dok se gušteri hrane zelenom salatom, zmije preferiraju miševe ili, povremeno, pileće meso. "Sve zavisi na šta su navikle od malena. Neke poste zimi i presvlače se na svaka 2–3 mjeseca, baš kao u prirodi", objašnjava Filip, ističući njihovu prilagodljivost i prirodne instinkte.

Filip je imao priliku da se brine i o zaista impozantnim primjercima. Najveća zmija koju je čuvao bila je dugačka nevjerovatnih osam metara, a nju su, kako kaže, "dali u beogradski zoološki vrt". Trenutno, najveća zmija u njegovom domu dostiže dužinu od oko tri metra i 20 centimetara i teška je približno šest kilograma.

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

Објава коју дели Glas Juga (@glas_juga)

Na pitanje o opasnim situacijama, Filip priznaje da je sa većim zmijama bilo izazova, ali naglašava da manje nemaju toliku snagu. Ključ leži u socijalizaciji: "Ako zmiju navikneš na ljudski miris, neće te dirati. Ali ako je ne diraš godinama, postaje agresivna." Ipak, čak i u rijetkim slučajevima ujeda, Filip ostaje smiren: "Bol je kao pčela kad ujede", kaže uz osmijeh.

Razmišljajući o budućnosti, Filip se nada da će ljubav prema zmijama prenijeti na sljedeću generaciju, uz osmijeh dobacujući: "Imaćemo, valjda, i nasljednika."

U Filipovoj priči nema mjesta senzacionalizmu ili potrebi za egzotikom. Postoji samo tiha, dosljedna posvećenost stvorenjima koje većina ljudi izbjegava. On ih vidi kao integralni dio svog života, baš kao što drugi vide psa ili mačku, nudeći nam jedinstven uvid u suživot čovjeka i prirode, van uobičajenih okvira.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.