Zašto je samit Trampa i Putina osuđen na neuspjeh

Sastanak Donalda Trampa, američkog predsjednika i Vladimira Putina, ruskog predsjednika u Enkridžu na Aljasci već je proglašen za najvažniji samit godine, ali sasvim je sigurno da neće riješiti nijedan glavni problem, i u najboljem slučaju može značiti samo pauzu u nastavku neprijateljstava.

Zašto je samit Trampa i Putina osuđen na neuspjeh
FOTO: Tanjug/AP

Rusija smatra da je Zapad prevario Sovjetski Savez na kraju Hladnog rata, jer je SSSR pristao da se rasformira, ukine Varšavski vojni savez i prihvati povlačenje iz svih evropskih zemalja koje nisu bile dio SSSR-a, zatim i prihvati nezavisnost baltičkih država i pristane na ujedinjenje Njemačke, u očekivanju da se NATO neće širiti na istok. Putin je u nekoliko navrata nakon 2007. godine javno govorio o tome, a razumijevanje ruskih političkih elita je da se situacija može smiriti samo tako da se ili NATO povuče na granice iz doba Hladnog rata, ili da Rusija svim snagama i svim mogućim potencijalima silom pokuša uspostaviti hladnoratovske granice, ne birajući sredstva ma koliko godina ili decenija bude bilo potrebno da se taj cilj ostvari.   TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Zapad, pak, situaciju vidi dijametralno suprotno, smatrajući da se SSSR nije rasformirao dobrovoljno već zato jer je bio iscrpljen decenijskim ratom u Afganistanu koji je ispraznio sovjetske resurse, a bez ikakvih izgleda za povoljan završetak. Takođe, smatraju da je nuklearna katastrofa u Černobilu uništila sovjetski međunarodni kredibilitet zbog laži i prikrivanja stvarnih razmjera katastrofe, a ekonomski i vojno politički praktično je bankrotirala sovjetsku državnu kasu. Uz to, iz vizure Zapada, perestrojka nije uspjela riješiti fundamentalne slabosti sovjetske ekonomije koja nije mogla zemljama vezanim za sovjetski blok pružiti bilo kakve ekonomske izglede i motivaciju da ostanu uz Moskvu. Zapad, takođe, smatra su zemlje sovjetskog bloka, upravo zbog sistemskih slabosti sovjetske ekonomije, željele prihvatiti kapitalistički sistem tržišne ekonomije, a da je članstvo u NATO-u suverena volja tih država i prirodan sljedeći korak u integracijama u zapadni sistem.

Obzirom da je stavove dva bloka nemoguće pomiriti, jasno je da eventualni dogovor Trampa i Putina neće riješiti taj suštinski nesporazum. Čak i kada bi Tramp, koji generalno ima veće razumijevanje za ruske pozicije, pristao na tako nešto, naići će na nepremostiv otpor unutar američkog političkog i bezbjednosnog establišmenta, a čak i kada bi i njih nekako uspio privoljeti na svoju stranu, Evropa neće pristati da se vrati u doba sovjetske kontrole nad polovinom kontinenta.

Iako će Tramp i Putin razgovarati o Ukrajini, ta zemlja je, nažalost, tek moneta preko koje se potkusuruju neriješeni istorijski sukobi dva velika bloka. Ukrajina ne snosi nikakvu odgovornost za nesporazume između Moskve i Zapada, ali je zbog proširene ruske invazije najviše pretrpjela.  

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Problem za Rusiju i tračak optimizma za Zapad je da Rusija zbog unutrašnjih strukturalnih problema, endemske korupcije, oligarhijskog društvenog uređenja i slabih institucija nije u stanju mobilisati društvo za ostvarenje svog geostrateškog cilja. Rusija, uz sve napore i društvenu mobilizaciju, ni nakon tri i po godine rata i stotina hiljada mrtvih i ranjenih nije uspjela osvojiti više od petine ukrajinske teritorije, a kamoli cijelu zemlju. O osvajanju desetak država istočne Evrope čiji je kombinovani brutodomaći proizvod otprilike na nivou ruskog, da i ne govorimo.

Jedina eventualna šansa za ostvarenje ruskog cilja bilo bi ili rasformisanje NATO-a ili barem ukidanje člana V koji predviđa da je napad na jednu članicu ujedno napad na cijelu alijansu. Međutim, čak i u tom slučaju, bez duboke i suštinske društvene promjene u Rusiji, odnosno prelaska na istinsku tržišnu ekonomiju i ukidanje uticaja oligarha, teško da će moći skupiti dovoljno resursa da te osvoji jednu po jednu zemlju, pa čak i ako za to budu trebale decenije.  

Obzirom da Zapad, posebno Evropa, žele izbjeći decenijsku konfrontaciju s Rusijom, a da Rusija realno ne može silom ostvariti povratak na granice iz doba Varšavskog pakta, možda postoji mogućnost za dogovor o novoj bezbjednosnoj arhitekturi u Evropi. Ali za tu vrstu dogovora trebaće mnogo više vremena od onog koliko je predviđeno za američko-ruski samit na Aljasci, kao i učešće Evropljana, a možda čak i Indije i Kine. Koliko god Tramp i Putin možda mislili da se odnosi u Evropi mogu riješiti na nivou Vašingtona i Moskve, realnost će ih ubrzo oboje demantovati.    

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA