Iako s najboljom namjerom, roditelji u Republici Srpskoj često ugrožavaju privatnost i bezbjednost svoje djece na internetu. Pokazalo je to nedavno istraživanje psihologa Suzane Zorić, koje razotkriva duboko ukorijenjene zablude i neinformisanost o digitalnim rizicima. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

Većina roditelja objavljuje slike djece, mnogi i one osjetljive

Na uzorku od 1.161 roditelja (471 muškarac, 690 žena), dobijeni su podaci koji izazivaju ozbiljnu zabrinutost. Čak 748 ispitanika (64,43%) redovno objavljuje fotografije svoje djece na društvenim mrežama, dok samo 13,35% nikada to ne radi. Njih 22,22% objavljuje ponekad.

Na prvi pogled, to može djelovati bezopasno – ko ne bi želio da sačuva uspomenu ili podijeli „slatku“ fotografiju? Ipak, kako Zorićeva objašnjava, ovaj trend ima naziv u sajberpsihologiji – "sharenting" (od „share“ – dijeliti i „parenting“ – roditeljstvo), i predstavlja problem koji zadire duboko u pravo djeteta na privatnost.

“Dijete ne može dati informisani pristanak na objavljivanje svojih fotografija. Sve što roditelj danas objavi ostaje u digitalnom prostoru trajno, potencijalno utičući na identitet, reputaciju i sigurnost tog djeteta u budućnosti”, upozorava Zorićeva.

Naga djeca na mrežama

Jedan od najalarmantnijih podataka dolazi iz odgovora na pitanje da li su ikada objavili fotografiju djeteta bez odjeće ili u minimalnoj odjeći (dok se kupa, presvlači, u kupaćem...).

Više od polovine – 56,5% ispitanika – odgovorilo je potvrdno. Roditelji često smatraju da se radi o „porodičnoj uspomeni“ ili dijeljenju trenutaka sa rodbinom i prijateljima, posebno jer, kako navode, imaju „privatne profile“.

Zorićeva upozorava da je to pogrešna percepcija sigurnosti:

“Privatni profil nije garancija zaštite. Fotografija, jednom objavljena, može biti screenshootovana, preuzeta, dijeljena ili zloupotrijebljena. Zloupotrebe se dešavaju i u najbližem okruženju – među ljudima koje roditelji poznaju ili misle da poznaju”, istakla je naša sagovornica.

AI tehnologije kao nova prijetnja

Zabrinutost je dodatno pojačana pojavom deepfake i AI alata, koji omogućavaju manipulaciju slikama i kreiranje eksplicitnih sadržaja od naizgled nevinih fotografija.

“Danas je moguće uz pomoć jednostavnih alata generisati sadržaj koji izgleda stvarno, koristeći fotografiju djeteta sa plaže ili iz kade. Ti materijali postaju dio mreža za seksualnu eksploataciju, a roditelji toga nisu svjesni”, navodi Zorićeva.

Posebno upozorava da čuvanje takvih fotografija na digitalnim uređajima (telefonima, računarima, cloud platformama) ne znači da su bezbjedne – krađa uređaja, hakerski napadi, phishing ili kvar uređaja mogu dovesti do ozbiljnih posljedica.

“Iako roditelji ne objavljuju ove fotografije javno, samim postojanjem u digitalnom obliku oni ih izlažu riziku”, istakla je Zorićeva.

Djeca bez kupaćih na javnim plažama?

Na pitanje da li djeci oblače kupaće kostime na javnim kupalištima, čak 40% roditelja odgovorilo je negativno. Kao razloge naveli su da su djeca „još mala“, „ne žele“, ili ih „uče da se ne stide svog tijela“...

Zorićeva ističe da ovdje nije riječ o moralnim ili estetskim normama, već o zaštiti:

“Javna mjesta, nažalost, nisu bezbjedna za golu djecu. Neki dolaze upravo s ciljem da fotografišu ili snimaju djecu u takvom stanju i kasnije dijele ili koriste te snimke za pedofilske mreže”.

Prema njenim podacima, malo više od polovine ispitanika (55.90%) je uglavnom upoznato sa potencijalnim vidovima zloupotreba nagih i polunagih fotografija djece, koje roditelj objave na svojim profilima na društvenim mrežama, ali smatraju da se to ne dešava ovdje kod nas i da je ta pojava rijetkost, dok njih čak 16,02 odsto uopšte ne zna da se ovakve fotografije djece sa društvenih mreža mogu zloupotrijebiti.

Roditelji i dalje ne vjeruju da mogu ugroziti sopstveno dijete

Možda najopasniji zaključak istraživanja jeste da 52,8% roditelja ne vjeruje da svojim objavama mogu ugroziti dijete. Oni smatraju da su „dobri roditelji“ i da je opasnost uvijek tamo negdje, a ne u njihovim digitalnim navikama.

Zorićeva to objašnjava kao psihološki mehanizam samoodbrane – roditelji ne žele da prihvate da i oni, nenamjerno, mogu biti izvor opasnosti za svoje dijete.

“Polovina roditelja 50.22% smatra da dijete nema nikakvo pravo da odlučuje o svojoj onlajn privatnosti, već samo roditelj, odnosno roditelj samo ima pravo kada će i u kojem kontekstu da objavi fotografiju svog djeteta na društvene mreže, dok samo njih 26.01% smatra da djeca imaju pravo na svoju onlajn privatnost i mogućnost odlučivanja o njoj”, rekla je Zorićeva za Mondo.

Kampanje koje „nikog ne zanimaju“

Kampanje koje sprovodi Ministarstvo unutrašnjih poslova RS, poput aktuelne „Obuci dijete oflajn, da ga ne bi skidali onlajn“, ili prošlogodišnje kampanje kompanije M:tel „Ne zatvarajmo oči“, većina roditelja je ili ignorisala, ili ih smatra pretjerivanjem.

Samo 33,1% roditelja smatra da su ovakve kampanje korisne i potrebne. Ostatak ih vidi kao „prenaduvavanje“, „tetka Saveta savjete“ i „skretanje pažnje s važnijih tema“.

“Ovakav otpor pokazuje da nije dovoljno informisati. Potrebno je emocionalno uključiti roditelje, objasniti im na ličnom, empatičnom nivou šta sve može poći po zlu. To je jedini način da se promijeni ponašanje”, kaže Zorićeva.

Kako promijeniti poraznu sliku?

Prema Zorićevoj, rješenje nije u zastrašivanju roditelja, već u promjeni pristupa:

1.Promijeniti pristup edukaciji – manje zastrašivanja, više praktičnih savjeta i životnih primjera. Radionice, predavanja i online edukacije treba da se fokusiraju na praktične savjete i rješavanje svakodnevnih dilema roditelja.

2.Razbijati mit „to se ne dešava nama“ – kroz lokalne, anonimne slučajeve. Roditeljima objasniti da se zloupotrebe dešavaju i u njihovom okruženju, te da je prevencija neophodna bez obzira na njihovu "dobru namjeru".

3.Uključiti dijete u odluke – poštovati pravo djeteta na digitalnu privatnost. Roditelje treba naučiti da poštuju djetetovu autonomiju i da ih uključe u odluke o objavljivanju njihovih fotografija. Time se gradi povjerenje i djeca se od malih nogu uče digitalnoj pismenosti.

4.Stalna prisutnost u medijima – Potrebno je kontinuirano kroz emisije, članke, podkast emisije govoriti na ovu i slične teme i na taj način je približiti roditeljima na jasan i zanimljiv način.

“Problem nije samo u neznanju, već u otporu da se preuzme odgovornost. Dok god roditelji vjeruju da njima to ne može da se desi, biće sve više djece čija bezbjednost zavisi od njihove nepažnje”, zaključuje Zorićeva koja se bavi istraživanjima iz domena sajberpsihologije, kriminalistike i socijalne patologije, te preventivno-edukativnim radom na temu zloupotrebe interneta i društvenih mreža na štetu i od strane djece i mladih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.