"Nećemo stati, odbranićemo je", glasno i prkosno poručuju mještani ovog kraja, u razgovoru sa novinarima, koji su ih posjetili u okviru medijske ture, a u organizaciji Centra za životnu sredinu. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

Iako je tek u septembru 2023. godine u javnosti odjeknuo projekat "Lopare", čak tri godine ranije se, bez prethodnih najava, krenulo u istražna bušenja. Jedna od bušotina nalazi se na imanju Jovana Krsmanović, mještanina sela Gudura, a oko rupe nasred njive nema znakova života, samo voda koja izbija bez prestanka, i koja suši biljke i travu u krugu od nekoliko metara.

S obzirom na to da je Majevica puna izvora, mineralnih i termomineralnih voda, a da se na samo nekoliko metara od bušotine nalazio jedan takav, iz kojeg su Jovan i njegove komšije decenijama koristile vodu, nakon šest mjeseci od bušenja izvor pitke vode je presušio. Sumnjaju mještani da su tokom bušenja udarili na jednu od tih žila.

"Do danas su to pokušavali da zatrpaju svačim, ali nisu uspjeli, voda i dalje teče, a s obzirom na to da je slana, sve okolo je osušeno", pričaju naši sagovornici.

Krsmanović, na čijoj njivi su bušili na dubini od 240 metara, ističe da na početku nije znao o čemu je riječ, a samo mu je rečeno da traže "nešto vrednije od zlata".

"To je počelo za vrijeme korone, 2020. na 2021. godinu. Luka, geometar, koji je umro, pitao me je da tu buše, ja sam pristao, ali nikad nisam odobrio da se kopa litijum. Oni su nam rekli da istražuju nešto u vrijednosti zlata, a tek nakon pola godine saznali smo da traže neki litijum", priča Krsmanović te dodaje da je dobrovoljno pristao da se tu radi, "jer su i prije istraživali".

"No, nakon pola godine je presušio izvor vode, koji je na samo nekoliko metara od ovih bušotina. Niko nama neće namiriti odštetu", žali se Krsmanović.

Njegove riječi potvrđuje i Andrijana Pekić, predsjednica Udruženja građana "Čuvari Majevice", koja kaže da je voda puna natrijuma, veoma je slana te suši sve okolo.

"Na Jovanovoj njivi bušili su više od 240 metara, a prema evropskim zakonima, za sve što je dublje od 50 metara trebaju posebne dozvole. Majevica je puna izvora, a oni su na jednu od tih žila udarili i tu je počeo gejzir da izbija. Do danas su to pokušavali da zatrpaju svačim, ali nisu uspjeli. Inspektori su rekli da su od preduzeća 'Arcore' dobili dokaze da su rupu propisno zatvorili. No, to nije ni blizu zatvaranja, jer voda konstantno curi", istakla je Pekićeva.

Na njene riječi se nadovezuje i Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu, koji ističe da je odmah na početku napravljena greška sa geološkim istraživanjima.

"Oko ovih istražnih bušotina ni trava ne raste, a najveći problem je što voda curi okolo. Te bušotine nisu ni kaptirane. Recimo, na mnogim mjestima gdje su vršena geološka istraživanja, postoji veliki kamen, i to se kasnije betonom zatvori, ali ovdje to nije slučaj", kaže Topić te dodaje da su se pojavila i klizišta.

"Inače, 87 km kvadratnih je istražno područje koje je radila kompanija 'Arcore' na području Lopara. Takvi rudnici do sad postoje u pustinjama, a ovdje se planira raditi na plodnom tlu. Sa druge strane, planirano je da Majevica postane park prirode, jer je pogodna za proizvodnju određenih kultura i brojnih vrsta hrane", poručuje Topić.

Prema riječima Snežane Jagodić Vujić, predsjednice Ekološkog udruženja "Eko-put", na početku nisu ni znali zašto je ekstrakcija litijuma opasna po prirodu i ljude.

"Svi smo 2019. godine čuli za projekat 'Jadar' u Srbiji, te smo počeli pratiti šta se dešava u vezi sa rudnikom litijuma. Bijeljina se nalazi u sendviču između dva opasna projekta. S jedne strane imamo Loznicu, a sa druge Majevicu, s koje se spuštaju vode i ulaze u podmajevičke kanale te idu dalje kroz Semberiju. Od početka smo se zabrinuli šta bismo ako bi se desilo isto kao sa Jadrom 2014. godine, kada je u rudniku tokom poplava napukla brana od jalovišta, a teški metali su ušli u Drinu. Brana je curila sve do 2018. godine, a u Crnoj bari i Budovincima su u bunarima do 2019. godine nalazili tragove teških metala", ističe Jagodić Vujićeva.

Nakon što se, kako kaže, proširila vijest o istraživanju u Loparama, odmah su, uz podršku opštine, ustali protiv otvaranja rudnika, te su pokrenuli peticiju.      

"No, u Narodnoj skupštini je peticija prošla tako što je određen broj poslanika glasao za, njih nekoliko je bilo uzdržano, niko protiv, a veliki broj nije glasao. U međuvremenu smo ponovo pokrenuli građansku inicijativu, te sakupljali potpise da se stavi moratorijum na geološka istraživanja i iskopavanja minerala dok se ne završi proces uspostavljanja zaštite na Majevici i dok se ne donese novi dokument politike dodjele koncesije RS. No, prošli smo kao sa prvom peticijom, ali je tada otkriveno da, kada je kartica ubačena u uređaj za glasanje, taj narodni poslanik mora da pritisne jedno od tri dugmeta, i zahvaljujući tome što nisu glasali, napravili smo žalbu Vrhovnom sudu RS, kojom smo tražili da se poništi glasanje vezano za građansku inicijativu i da se uputi na narednu sjednicu", istakla je ona.

S obzirom na to da je Prostornim planom RS planirano da planina Majevica bude park prirode, kako kaže Pekićeva, oni su podnijeli inicijativu da ona to i postane.

"Rok za izradu studije je bio 18 mjeseci, a u tom periodu su na Majevicu trebali doći stručnjaci sa univerziteta, da je svako iz svojih oblasti istraži, te da u svojim radovima pokažu njene vrijednosti. U proteklom vremenu, terenska istraživanja na Majevici je vršilo osam istraživača iz 12 oblasti. Pronađene su određene endemske vrste, poput fosila dagnji stariji od 10 do 15 miliona godina", naglašava Pekićeva.

Iako su, prema njenim riječima, u početku lokalne vlasti smatrale da je dobra ideja otvaranje rudnika litijuma, ubrzo su promijenile mišljenje.

Rado Savić, načelnik opštine Lopare, navodi da se sve više širi front onih koji su protiv ideje koja bi bila pogubna za Majevicu.

"U srcu Majevice se možemo uvjeriti šta bi bilo ugroženo. Ovakvo bogatstvo je nešto što se može odlično iskoristiti, a Busija, koja je turistički kompleks, je pravi primjer toga. Dosta toga je urađeno u borbi protiv otvaranja rudnika, a borbi se pridružila i lokalna zajednica. Do sada su inicijative u borbi protiv otvaranja rudnika podržavali uglavnom odbornici SDS-a i PDP-a, a na posljednjoj sjednici Skupštine su svi odbornici podržali rezoluciju ", pojašnjava Savić dodajući da je na području Busije donesen zoning plan, koji uključuje i pristupni put do Busije u dužini od šest km.

"Time se definišu način i uslovi gradnje, tako da ovdje neće postojati uslovi za prekomjernu ili divlju gradnju, i sigurno će vladati urbanistički red", dodaje on.

On pojašnjava da je najveći broj istražnih bušotina rađen za vrijeme kovida.

"Mislim da su sve bušotine bile na privatnim parcelama ili na terenu na kojem je gazdovalo šumsko gazdinstvo, ali ih na opštinskim lokacijama nije bilo. Prethodno su sprovedena dva istraživanja litijuma, 2003/04, kad je bio 'Rio Tinto' ovdje, te 2012/13. kompanija 'Litijum Balkan'. Oni su otišli iz Lopara sa konstatacijom da ovdje nema količina koje su isplative za eksploataciju, i odjednom je 'Arcore' pronašao te količine. Ali, ne postoji nikakva dokumentacija vezana za potencijalni rudnik. No, plašim se da se ovdje radi o ideji da se dobije koncesija na eksploataciju i da se ona, eventualno, nekome ustupi, proda ili slično", kazao je Savić.

Ova opština je poznata i po siru zarac, koji je dobio zaštićenu oznaku porijekla proizvoda, a Zdenka Mitrović, vlasnica Poljoprivredno-komercijalnog gazdistva, koja pravi zarac, pojašnjava da se recept prenosio s koljena na koljeno,

"Moja majka, baka i svekrva su pravile zarac, koji je karakterističan za ovo područje. Sigurno se 100 godina pravi. Iako je u nekom trenutku pao u zaborav, ipak smo uz podršku načelnika krenuli u proces brendiranja. I sada, nakon četiri godine, on je zaštićen. Zarac se pravi ručno, a proces traje 10 dana", rekla je Mitrovićeva, dodajući da su proširili posao i došli u fazu da ne mogu napraviti sira koliko se traži.

"Čak smo razmišljali da se proširimo, da idemo u otkup mlijeka iz sela i nabavimo mini-sirelu. Zaposlila bih još dvije žene, ali nas sad koči sve to oko litijuma. Strahujem da niko ne bi htio uzeti sir", rekla je ona.

U ovoj opštini se, osim prirodnih bogatstava, nalaze i stećci, a u obilasku nam je Slobodan Simikić, mještanin Lopara, putopisac i planinar, pokazao stećke na lokaciji između sela Jablanica i Piperi, navodeći da su oni jedini dokumenti na ovom prostoru iz srednjeg vijeka.

"Karakteristika ovih stećaka je što je na jednoj nekropoli devet epitafa. Oni su građeni od pješčara, iako na ovom lokalitetu nema pješčara. I zamislite koliko je trebalo da se dovezu ovakvi spomenici. No, još na nekoliko lokaliteta u Loparama se nalaze ostaci stećaka, koji su građeni od krečnjaka", rekao je Simikić.

Na samom kraju puta, svratili smo i u selo Gornji Mačkovac, u kojem se nalazi crkva iz 12. vijeka, koja je posvećena Svetom Sisoju. Ovo je treći pokrovitelj po kojem nosi ime, a crkva je paljena, dok je dosta dijelova sačuvano od stare crkve, te je ubačeno u nove zidove. Zvanično je na tom mjestu od 2016. godine, kada je obnovljena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.