”Sud je prihvatio prigovor Vlade na dopustivost aplikacije iz razloga što je gospodin Kovačević zloupotrijebio pravo na aplikaciju u smislu člana 35. stav 3 (a) Evropske konvencije o ljudskim pravima, te što nije imao status žrtve po članu 14. (zabrana diskriminacije) u vezi sa članom 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju (pravo na slobodne izbore), kao i po članu 1. Protokola br. 12 (opšta zabrana diskriminacije)”, navedeno je u pojašnjenju presude. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

Sud je posebno zaključio da su tvrdnje gospodina Kovačevića bile usmjerene na postizanje izmjene ustavne i izborne strukture Bosne i Hercegovine – navodno u opštem javnom interesu – a ne na zaštitu njegovih individualnih prava koja štite Konvencija i njeni protokoli.

Slaven Kovačević je krajem avgusta 2022. godine podnio apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava u kojoj je objasnio da zbog kombinacije teritorijalnih i etničkih kriterija, koji se primjenjuju na Dom naroda PSBiH i Predsjedništvo BiH, nije mogao glasati za kandidate po svom izboru.

Kovačević, koji je savjetnik Željka Komšić, tužio je BiH jer on, kao Bosanac i Hercegovac, ne može da odlučuje o izboru srpskog člana Predsjedništva BiH niti može biti delegat u Domu naroda PSBiH.

Evropski sud za ljudska prava presudio je 2023. godine da je BiH prekršila član 1. Protokola br. 12 (zabrana diskriminacije) Evropske konvencije o ljudskim pravima u pogledu Kovačevićeve nezastupljenosti u Domu naroda PS BiH i Predsjedništvu.

Ta je presuda otvorila put unitarizmu BiH. U praksi bi to značilo da se za srpskog člana Predsjedništva BiH mogu kandidovati i glasati u FBiH. Tako bi bio otvoren prostor za iste izborne manipulacije koje su sad na djelu kada je u pitanju izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

BiH je iste godine podnijela Sudu zahtjev za preispitivanje presude, a sredinom ove godine Veliko vijeće Suda u Strazburu poništilo je prvostepenu presudu.

Oni su u svom zaključku utvrdili da Kovačević ne uživa status žrtve. To je podržalo 12 sudija, dok je pet bilo protiv.

Pravnici smatraju da je presuda odbačena zbog zloupotrebe prava i nepostojanja statusa žrtve, djeluje kao povratak Suda u zonu pravnog opreza, ali i političkog realizma. Prvo, odbacivanje žalbe ptemelji se na zloupotrebi prava na individualnu tužbu, što je rijedak presedan u njegovoj praksi. Drugi, Sud je zaključio da podnosilac ne ispunjava uslove statusa žrtve, implicitno naznačivši da je riječ o pristupu nalik actio popularis- postupku u kojem pojedinac nastupao kao zagovaratelj opšteg interesa, a ne kao osoba koja je direktno pogođena osporavanim pravima.

Sporan sam Kovačević

Prilikom žalbe, sudu su predočeni dokazi da se aplikan Slaven Kovačević ranije izjašnjavao kao Hrvat, a pred sudom je tvrdio da se etnički uopšte ne izjašnjava, tj. da je on ”građanin”. Nije spomenuo ni činjenicu da je on hrvatski državljanin i da se prilikom dobijanja državljanstva izjašnjavao kao Hrvat.

Krivili su ga i zbog iznošenja prvostepene presude o kojoj je govorio u jednoj emisiji i prije nego što će presuda biti javno objavljena. Pred Velikim vijećem je to negirao, uprkos tome što je sudija citirao njegovu izjavu tokom emisije.

Realna opcija je bila da je sud tokom interne istrage zbog curenja prvostepene presude utvrdio da je Kovačević bio s nekim u dosluhu pa je tako dobio unaprijed informacije o prvostepenoj presudi, što je opet ukazivalo na maliciozno ponašanje.

Do sada je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu proglasio dijelove Ustava Bih diskriminatornim, najprije 22. decembra 2009. godine u predmetu Sejdić-Finci, te kasnije u presudama u predmetima Pilav, Zornić, Šlaku, Pudarić. Nijedna od ovih presuda nije sprovedena u praksi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.