Debitantski roman Milice Mićić iz Bijeljine: Evropsko putovanje i mače Infiniti inspiracija za knjigu

Put kroz sedam evropskih zemalja, jedno neželjeno, ali sudbinski važno mače i djevojka dovoljno hrabra da pretvori avanturu u knjigu - tako je nastao roman na engleskom jeziku „Have you ever smuggled a cat?’’ sedamnaestogodišnje Milice Mićić iz Bijeljine.

Debitantski roman Milice Mićić iz Bijeljine: Evropsko putovanje i mače Infiniti inspiracija za knjigu

Milica je svoj književni debi predstavila i na ovogodišnjem Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu.

Ideja za nastanak romana potekla je iz životne komedije koja nije mogla biti unaprijed isplanirana. Nakon kovid ograničenja Milica je dobila poklon koji bi svaka tinejdžerka poželjela, road trip kroz pola Evrope. Međutim, ono što niko nije očekivao jeste da će u selu Modran pronaći saputnika koji će joj promijeniti život.

-Mače Infiniti je bila taj mali, slučajni anđeo koji nam se pojavio ispred nogu i u trenutku postao član porodice. Bez tog malog bića ova priča ne bi imala smisla i baš ono me je odvelo u svijet knjige”, govori Milica.

Mače je bilo nelegalno u svim mogućim pravnim okvirima, premlado za pasoš, previše znatiželjno da ostane kući. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

- Ideja za knjigu je nastala početkom 2022. godine, spontano, nakon kovid ograničenja. Mama mi je za 13. rođendan poklonila putovanje od Bijeljine, preko Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke, Lihtenštajna, Švajcarske, Italije. Igrom slučaja, na tom putovanju sa nama je bilo i domaće mače koje smo udomile, a nije imalo dokumenta, jer je bilo premlado da primi potrebne vakcine. Pronalazak mačeta u selu Modran je ključni trenutak, jer da nije bilo njega, ne bi bilo ni njegovog krijumčarenja, ne bi nam se desile neke urnebesne dogodovštine. Svakom granicom koju smo prelazile Infiniti je uspijevala da ili napravi paniku ili nasmije sve oko sebe. Kada se sjetim tih trenutaka, bila bi prava šteta da ih nisam zabilježila. Infiniti je taj tračak inspiracije i vezivno je tkivo romana. Putovanje bi se svakako desilo, ali ne mogu tvrditi da li bi me nagnalo da napišem ovu knjigu”, rekla je Milica.

Kaže da ne može izdvojiti omiljeni lik kad ih je sve stvarala s jednakom količinom ljubavi, ali je zato omiljenih scena mnogo, i za većinu je emotivno vezana jer su se zaista desile, počevši od samog prelaska granice koji je Infiniti pokušala sabotirati.

Iako je roman pun humora, on nosi i životne pouke.

- Poučna je knjiga iako djeluje kao da se radi o nekoj neozbiljnoj materiji. Šteta bi bilo ne ekranizovati roman. Kada je riječ o likovima, to je skup stvarnih osoba i fiktivnih. Mnogi će se prepoznati u njima. Mnoštvo opisanih, nepredvidivih dogodovština u kojima je Infiniti akter su nam se zaista desile. Svaka knjiga zahtijeva umjetničku distancu. Ono što se stvarno desi ponekad moraš preformulisati da bi bilo književno jače. Ali Infiniti je uvijek ostala istinita. Ona je nit koja sve povezuje, navela je ova talentovana djevojčica.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA



Balans između škole i stvaranja knjige nije bio lagan.

-Znala sam sjediti umorna poslije škole, bez volje za ičim, ali bih uzela dva prazna lista i rekla sebi, popuni ih. Kao neka vježba za mozak, da se istreniram dok mi to ne postane rutina, navika. Pisanje je i rad i emocija. Ako čekaš samo inspiraciju, ne napraviš ništa”, navodi Milica.

Roman je od početne pripovijetke prerastao u ozbiljnije djelo tek kada se odvažila i povjerovala da je ono što piše vrijedno. Pisala je na engleskom, što je mnoge iznenadilo , ali ne i nju. To je, kaže, jezik koji živi, koji bira kao prostor slobode, a ponekad joj je i bijeg iz okruženja koje voli, ali ponekad joj zna biti tijesno.

-Na engleskom komuniciram kad putujem, gledam filmove, čitam većinu knjiga. Engleski je jezik kojem sam izložena, jer je moja majka željela da odrastam u bilingvalnoj sredini, pa me od rođenja učila engleski na čemu sam joj zauvek zahvalna. Rekla bih da moj um za stvaranje bira onaj jezik na kojem doživljava određene trenutke i nad tim nemam kontrolu. Kada je u pitanju književnost, radije čitam djela na engleskom jeziku”, priča Milica.

Mama je na putu stvaranja ove knjige bila i urednik i zaštitnik i prijatelj.

-Da moja mama nije bila dovoljno hrabra da nas povede u avanture i da nisam rasla uz njenu podršku, ova knjiga sigurno ne bi postojala. Ona je ta koja je vjerovala u mene onda kada ni ja nisam vjerovala u sebe. U toku pisanja mi je davala smjernice, kao pravi urednik”, istakla je Milica.

Prvi susret sa čitaocima na Sajmu knjiga u Beogradu.

-Tad sam vidjela da neko uzima moju knjigu s police i odlazi da je kupi. Taj osjećaj je nešto na šta te niko ne može pripremiti. U tom trenutku znaš da su svi sati pisanja, sve borbe i svi strahovi imali smisla”, priča Milica, koja je 28. oktobra bila gost na štandu njenog izdavača, izdavačke kuće “Čigoja” iz Beograda.

Uz književnost, ima još jedan veliki san, da kao ljekar pomaže ljudima.

-Vidim sebe kao budućeg studenta medicine. Želim pomagati ljudima, ali pisanje je dio mene koji ne planiram ostaviti po strani. Knjige će nastajati dok god imam srca da ih stvaram. Pisanje nema rok, uvek mu se možete vratiti i ko zna, možda stvoriti remek delo”, naglasila je Milica.

Na kraju razgovora, Milica poručuje da mladi stvaralački ljudi nikada ne bi smjeli posustati. I kada se jedna vrata pred njima zatvore, kaže, to je samo znak da ih negdje dalje čekaju ona koja će se otvoriti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA