Najnoviji podaci FAO indeksa cijena hrane pokazuju da su u januaru 2026. godine cijene na globalnom tržištu bile niže nego u prethodnim mjesecima, uz posebno značajan pad kod mliječnih proizvoda, šećera i mesa, dok su žitarice i ulje ostale gotovo nepromijenjene.

Kada se uporede globalni i domaći trendovi, razlika je očigledna. Dok je hrana u svijetu jeftinija za dva do tri procenta, u BiH je u isto vrijeme hrana poskupjela sedam do deset procenata, što znači da je razlika između svjetskih i domaćih tržišta oko devet do trinaest procentnih poena.

Neuređeno tržište i pohlepa trgovaca

Slična priča i kada su u pitanju zemlje Evropske uniji, ali radi se o rastu cijena hrane koji je daleko umjereniji. Podaci Evrostata pokazuju da su u 2025. godini cijene u prosjeku porasle oko 2,8 procenata, pri čemu je najveću stopu inflacije hrane imala Rumunija sa 6,7 procenata, a najniže su porasle u Francuskoj sa 0,7 procenata i Švajcarskoj, gdje su cijene čak pale za 1,1 odsto. Na Kipru cijene su ostale praktično nepromijenjene.

Prema riječima stručnjaka, visoke cijene hrane u BiH posljedica su neuređenog tržišta i pohlepe trgovaca. Dok građani svakodnevno osjećaju rast cijena osnovnih namirnica, nedostatak kontrole, visoke marže i smanjenje gramaže određenih proizvoda, dodatno povećavaju troškove života. Nažalost, do novog talasa poskupljenja došlo je i početkom ove godine, a što su proizvvođači i trgovci pojasnili većim računima za struju, koja je inače jedna od najnižih u Evropi. Na sve ovo ukazuje i ekonomista Zoran Pavlović. Kako kaže, najveći problem jeste što nema ograničenja marži kada su u pitanju neke od osnovnih životnih namirnica, koje trgovci samovoljno određuju i vrlo često naduvavaju.

- Trgovci gotovo svake nedelje podižu cene određenih proizvoda i to za par feninga, što je onda teško primetiti. Oni imaju računare koji pokazuju šta se u značajnoj meri kupuje i onda to koriguju na više. Kako fiksne marže ne postoje, kao u slučaju prodaje goriva, a ni adekvatnih kontrola, trgovački lanci sve to koriste kako bi došli do ekstra profita. Naravno, preko leđa običnih ljudi. I ono što je posebno zabrinjavajuće, jeste što su ta poskupljenja gotovo u kontinuitetu. Uzmite samo račune i pogledajte koliko je nešto koštalo pre par meseci i sada. Ako nešto nije poskupelo, onda mu je smanjena gramaža - navodi Pavlović.    

Dodaje i kako ovaj primjer pokazuje da je BiH, baš kao i u mnogim drugim stvarima, mimo svijeta, a što je u konkretnom slučaju rezultat nedostatka zakonske regulative, ali i pasivnosti nadležnih, kojim jedan takav scenario odgovara. Pojašnjava da vlasti ne žele ozbiljnije da se upuste u ovu borbu, jer više cijene znače i veće prihode od PDV-a, pa samim tim i punije budžete. Smatra i da će tako biti sve dok god građani budu imali barem jednu marku u novčaniku, jer se bez hrane ne može. 

Različite strategije u Evropi

Evropske zemlje inače primjenjuju različite strategije kako bi ublažile rast cijena hrane i inflaciju, prilagođene svom ekonomskom sistemu i budžetskim mogućnostima. Države, poput Francuske i Njemačke, obezbjeđuju direktnu finansijsku pomoć porodicama s nižim primanjima ili subvencije za osnovne namirnice kako bi potrošači plaćali manje u maloprodaji. U Italiji i Španiji smanjen je porez na dodatu vrijednost za određene kategorije hrane, čime se snižavaju marže i omogućavaju jeftinije namirnice. U Rumunije pak kontrolišu marže na hranu i ograničene cijene u maloprodaji, dok Poljska i Mađarska podržavaju domaće proizvođače kroz subvencije i jeftinije kredite, kako bi održale stabilnu proizvodnju i smanjile zavisnost od uvoza. Švajcarska i skandinavske države koriste zalihe žitarica i drugih osnovnih namirnica, puštajući ih na tržište kada je potrebno, što pomaže stabilizaciji cijena. Pored toga, u Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj građani iz najugroženijih kategorija dobijaju vaučere za hranu koja se koristi isključivo za kupovinu osnovnih namirnica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.