Sada je tim sa Univerziteta Jamaguči u Japanu riješio misteriju, a sve se svodi na to da je grudni dio kičme fleksibilniji od slabinskog dela, kako detaljno navode u studiji objavljenoj u žurnalu The Anatomical Record.

Refleks ispravljanja u vazduhu je složen manevar koji štiti mačke od ozbiljnih povreda prilikom pada, piše Phys.org. Dok se prevrću, kičma se uvrće, što naizgled protivreči zakonima fizike. To je zato što predmet u vazduhu ne bi trebalo da može da se okrene bez nečega o šta bi se odgurnuo.

Kako se mačke uvrću u vazduhu
Da bi otkrili kako one to uspijevaju, istraživači su prvo proučavali kičme pet mačjih leševa. Odvojili su grudni deo kičme (gornji/srednji deo leđa) od slabinskog djela (donji dio leđa) i mehanički ih testirali pod silama uvrtanja kako bi izmerili fleksibilnost, snagu i otpornost na rotaciju. Ovo je otkrilo sposobnosti mačjeg tijela.

Kako najlakše ukloniti dlake kućnih ljubimaca sa odjeće i namještaja?

Tim je takođe koristio kamere velike brzine kako bi snimio dvije zdrave mačke dok padaju na mekani jastuk. Postavili su markere na njihova ramena i kukove kako bi pratili kretanje dijelova tijela.

Fleksibilna kičma
Tim je otkrio da mačja kičma nije podjednako fleksibilna u svim dijelovima. Različiti dijelovi se pomeraju na različite načine kako bi pomogli životinji da bezbjedno sletjeti. Grudni dio kičme je nevjerovatno fleksibilan i posjeduje „neutralnu zonu“, opseg u kojem može da se uvrne gotovo slobodno za skoro 50 stepeni uz vrlo malo napora. U međuvremenu, slabinski dio kičme je mnogo krući i djeluje kao stabilizator.

Tokom ispravljanja u vazduhu, mačka prvo okreće glavu i prednje noge prema tlu jer je grudni dio kičme fleksibilan, a prednji dio tijela lakši. Potom slijedi zadnja polovina. Kruti slabinski dio kičme djeluje kao čvrst oslonac, omogućavajući mački da brzo zamahne prednjim djelom bez gubljenja kontrole.

– Ovi rezultati sugerišu da se rotacija trupa tokom ispravljanja u vazduhu kod mačaka odvija sekvencijalno, pri čemu se prvo rotira prednji dio trupa, a zatim zadnji, i da su njihova fleksibilna grudna kičma i kruta slabinska kičma pri aksijalnoj torziji pogodni za ovakvo ponašanje – prokomentarisali su autori studije u svom radu.

Ovi nalazi mogu učiniti više od samog objašnjavanja neobičnog trika kućnih ljubimaca. Istraživači sugerišu da bi oni mogli poboljšati matematičke modele kretanja životinja, pomoći veterinarima u liječenju povreda kičme, pa čak i dovesti do okretnijih robota.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.