Rođena u Ljubljani, gdje je završila trgovačku školu i započela radni vijek, životni put odveo ju je u Australiju nakon udaje i rođenja sina, sa svega 22 godine, gdje je provela gotovo dvije decenije. Prelomni trenutak dogodio se 2010. godine, kada je sa kćerkom došla u Semberiju na odmor. Taj povratak u rodni kraj probudio je snažne emocije i bio presudan u odluci da se vrati i tu nastavi svoj život

- Kada sam došla, odjednom sam vidjela koliko je ovdje lijepo. Osjetila sam mir, pripadnost i neku posebnu sreću. U meni se probudila snažna želja da ovdje provedem ostatak života- kaže Ljiljana.

Kako dodaje, vremenom je postajala sve svjesnija jake nostalgije koja je nije napuštala.

- Australija je daleko, to nije mjesto na koje možete doći kad god poželite. Sve se nekako poklopilo, osjećaj, okolnosti i želja. Iako sam imala povratnu kartu na tri mjeseca, odluka je pala brzo. Spakovala sam kofere i zajedno sa kćerkom vratila se u Semberiju, na očevinu, gdje se već bio vratio i moj otac-prisjeća se ona.

 Početak volonterskog radaPo povratku, Ljiljana nije željela da ostane pasivna. Odmah je počela da traži način da se uključi u zajednicu i pomogne, oslanjajući se i na znanje engleskog jezika

- Željela sam da budem korisna i da dam nešto ovoj sredini, ali sam ubrzo uočila problem koji je na mene ostavio najjači utisak, otpad i nebriga o životnoj sredini. Prvo što sam primijetila bilo je koliko svuda ima smeća, što me je podstaklo da nešto pokušam promijeniti. Već 2011. godine priključila sam se programu „Akademija za građane“, u okviru kojeg sam učestvovala u temama vezanim za građane i javne usluge, posebno u oblasti „Građani kao korisnici usluga“. Davala sam određene predloge, ali oni, nažalost, nisu realizovani. Godine 2013. došao mi je mlađi sin na odmor i tada smo odlučili da organizujemo akciju čišćenja našeg sela. Okupili smo desetoro djece, napravili plakat i pozvali predsjednika mjesne zajednice da pomogne u organizaciji. Sve je bilo dobro osmišljeno i djelovalo je obećavajuće, ali na dan akcije pojavili smo se samo ja, moj sin i djeca koja su ispunila svoje obećanje. Od odraslih nije došao niko, svako je imao neki razlog i izgovor zašto nije mogao da se pojavi - kaže ona.

Danas redovno učestvuje u akcijama čišćenja i smatra da one imaju daleko veći značaj od samog uklanjanja otpada.

- Akcije čišćenja nisu samo fizički posao. One bude svijest kod ljudi, spajaju zajednicu i pokazuju da promjena počinje od nas samih. Naši ljudi često kažu: „Zašto da čistim kad drugi bacaju?“ Ali istina je da neko mora početi. To smeće nije od juče. Neke deponije su stare i po dvadeset godina. Ali ako ne počnemo sada, biće ih još više- dodaje ona.

Na pitanje šta je pokreće da volontira, Ljiljana kaže:

- Vjerovatno je to ljubav prema svojoj zemlji. Kada čovjek provede toliko godina u inostranstvu, u Sloveniji i Australiji, počne da se pita šta to oni imaju što mi nemamo. A odgovor je, u suštini, samo svijest.

 Iskustva iz inostranstva i poređenja

Upoređujući život u Australiji i ovdje, LJiljana ističe razliku u svijesti ljudi.- Tamo se priroda poštuje i cijeni, a naša je čak i ljepša. Samo je razlika u odnosu prema njoj-kaže ona.Iz inostranstva je donijela i nekoliko ideja koje bi, kako smatra, mogle biti primjenjene i kod nas, od razmjene školskih udžbenika do uvođenja školskih uniformi.

- Prvo je bilo pitanje otpada, a zatim mi je pala još jedna ideja vezana za školstvo i ekonomsko stanje ljudi, ne samo u BiH nego uopšte. Riječ je o školskim udžbenicima i njihovoj visokoj cijeni. Kada sam ja išla u školu u Sloveniji, postojao je sistem razmjene udžbenika. Na kraju školske godine svako bi donio svoje knjige u školu, a učenici osmog razreda bi ih predavali sedmom, sedmi šestom i tako redom, od viših ka nižim razredima. Na taj način su se značajno smanjivali troškovi roditeljima. Pored toga, predložila sam i uvođenje školskih uniformi, po uzoru na Australiju, gdje se nose od prvog do dvanaestog razreda. To bi smanjilo troškove, ali i doprinijelo većoj jednakosti među djecom, jer bi se umanjile socijalne razlike u smislu da li neko ima više ili manje, da li se na njemu vidi siromaštvo ili bogatstvo. Uniforme bi smanjile razlike među djecom i razvile osjećaj jednakosti-objašnjava ona.

 Snaga pojedinca i uloga mladih

LJiljana vjeruje da promjene uvijek počinju od pojedinca.- Kroz istoriju smo vidjeli da pojedinci mijenjaju svijet. Zašto onda ne bismo mogli da promijenimo svoju okolinu? Ja duboko vjerujem da može. Pojedinac, a posebno mladi ljudi, mogu da promijene svijet, a kamoli našu sredinu. Već u osnovnoj školi djeca bi mogla povremeno učestvovati u akcijama čišćenja. Tako se razvija navika i odgovornost prema okolini. Mladi su naša budućnost i njih moramo učiti pravim vrijednostima- kaže ona.

U tom kontekstu, osvrnula se i na lokalne promjene i ljude koji ih pokreću.

- Moram da spomenem i našeg gradonačelnika LJubišu Petrovića. Nisam stranački opredijeljena, to me ne zanima, mene zanimaju samo rezultati i napredak. Drago mi je što je neko mlad došao sa vizijom za bolju Semberiju. Ovdje sam već 16 godina i vidim promjene koje se dešavaju. To je dokaz da pojedinac može ne samo da vidi problem, već i da radi na njegovom rješavanju - ističe ona.

Za one koji još nisu uključeni u društvene akcije, LJiljana ima jednostavnu poruku:- Pozivam ljude da se uključe, da upoznaju nove ljude i urade nešto dobro za svoju zajednicu. Ovo je naš grad i naša sela , a na nama je da ih čuvamo-kaže ona.

Semberija kao dom

Nakon života u Ljubljani i Australiji, Semberija za nju danas ima posebno značenje.- Ovo je moj dom. Mjesto gdje želim da ostarim i da dam svoj doprinos koliko mogu. Čovjek tek kada ode daleko, nauči da cijeni ono što ima - zaključuje Ljiljana Mihajlović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.