Na buvljaku u Bijeljini prodaje se prošlost da služi za budućnost FOTO

Za marku kačket (još napisano flomasterom da ne laže niko), za dva'js' maraka muški crni roleri, noževa ima od servisnih do profesionalnih mesarskih, pa antikviteti u vidu preslica, pegli na žar, pa fenjeri stogodišnjaci, zatim udžbenici za osnovnu i srednju školu, pa čak i fakultetska literatura – Uvod u pravo, Osnove informatike, te pisani priručnici o spremanju jela Mediterana u punom koloru i tvrdom povezu.

Daske za surfanje, čak i kajak i kanu sa veslima, peraja i profesionalno odijelo za ronioca, teniske, fudbalske, odbojkaške i košarkaške lopte...

Ribolovni pribor sa ozbiljnom ponudom. Alata za stotinu zanata, čak i novih. Ključeva, montirača, mehaničkih i hidrauličnih dizalica, brusilica, bušilica, hiltijevki, hoblarica, heftalica...

Bez alata nema zanata, ali „džaba i alat i zanat kad nema ko zabit', zavrnut', ošlajfat', izbušit'. Fali nama majstora“, tako reče jedan vremešni brkajlija u prolazu kraj mene.

Za nostalgičare – novac iz doba J. B. T. i deceniju poslije, Iskrini telefoni na čekrk-birač i kabl od mehanizma do zida s jedne, a od mehanizma do slušalice sa mikrofonom – spiralni, s druge strane. Upravo onakvi na kakve su javljane vijesti da smo se mi, većina čitalaca ovog teksta, rodili i stigli na ovaj svijet, ali i mnoge druge, srećne, pa i tužne.

A buvljak, kulturološko-sociološki fenomen, svojevrsni susret sa prošlošću i uvid u sadašnjost iz druge dimenzije, zanimljiv je, inspirativan i traje još od prvih pojava u 19. vijeku, i to u Gradu svjetlosti – Parizu, pa sve do danas, kod nas.

Ako nisu zaživjeli žirado šeširi, šansone i ples, a možda nas nisu ni prepoznali, prepoznao nas je on, stari pariski šarmer – buvljak!

Bijeljina odnedavno ponovo ima svoj prostor na kojem se ovakav vid trgovine odvija.

Kultura cjenjkanja i pregovaranja, uz kombinaciju nadmudrivanja i šale, da bi na kraju došlo do kupoprodaje, stiska ruke, ali i simpatičnog obostranog osmijeha koji daje utisak tek sklopljenog prijateljstva zbog pogođenog posla za učesnike trgovine, a za posmatrače i posjetioce ostavlja utisak uzbuđenja i divljenja objema stranama ili, pak, onoj koja je, po subjektivnom mišljenju, nadmudrila onu drugu. („...Ne vrijedi ono te pare naspram da sam znao da će dat' po to, i ja bih platio...“)

Neki predmeti prodaje, pogotovo antikviteti, imaju svoju „priču“, neko će to nazvati i „dušom“, pa je čak i čuveni njemački nobelovac Ginter Gras za buvljačku trgovinu rekao:

„Svi komadi koje sam pronašao i kupio imali su nešto zarobljeno u sebi.“

A legendarni Momo Kapor, naš književnik, pjesnik i slikar, o temi ovog teksta svojevremeno je rekao:

„Buvljak je prepodnevni koktel za one koji nikad ne pozivaju na koktele. To je poslovni prostor za nezaposlene i poslednji izlaz za one bez izlaza. Poligon za mlade lopove i odskočna daska za buduće milionere. Obećana zemlja za kolekcionare besmisla i zavičaj za one bez rodnog kraja. Lek protiv usamljenosti i nada za beznadežne“, riječi su Kaporove.

Sve u svemu, buvlja pijaca je tradicionalno mjesto okupljanja naroda, odvijanja trgovine bez posebnih trgovinskih propisa i pravila, garancija, uputstava za upotrebu, sjajnog papira i pak-kesa, ali sa kodeksom poštovanja novca i kupca, odnosno prodavca.

Buvlja pijaca inspiracija je i umjetnicima, pa je jedan album legendarne srpske grupe Riblja čorba njen frontmen i osnivač, pokojni Bora Đorđević, nazvao „Buvlja pijaca“.

Na ovu sociološko-kulturološku i trgovinsko-populističku magiju u Bijeljini možete doći svakog nedjeljnog jutra već od 5 časova, jer poslije 11 časova sunce žeže, a nema klime nad dekom, stolom, u starom kombiju, na šoderu...

Zato i jeste – buvljak!

Trgovina s dušom.

Prostor Agrotržnog centra „Knez Ivo od Semberije“.

Svake nedjelje od 5.00 do 10.00 časova.

Piše: Vasko Todić