Za marku kačket (još napisano flomasterom da ne laže niko), za dva'js' maraka muški crni roleri, noževa ima od servisnih do profesionalnih mesarskih, pa antikviteti u vidu preslica, pegli na žar, pa fenjeri stogodišnjaci, zatim udžbenici za osnovnu i srednju školu, pa čak i fakultetska literatura – Uvod u pravo, Osnove informatike, te pisani priručnici o spremanju jela Mediterana u punom koloru i tvrdom povezu.

Daske za surfanje, čak i kajak i kanu sa veslima, peraja i profesionalno odijelo za ronioca, teniske, fudbalske, odbojkaške i košarkaške lopte...

Ribolovni pribor sa ozbiljnom ponudom. Alata za stotinu zanata, čak i novih. Ključeva, montirača, mehaničkih i hidrauličnih dizalica, brusilica, bušilica, hiltijevki, hoblarica, heftalica...

Bez alata nema zanata, ali „džaba i alat i zanat kad nema ko zabit', zavrnut', ošlajfat', izbušit'. Fali nama majstora“, tako reče jedan vremešni brkajlija u prolazu kraj mene.

Za nostalgičare – novac iz doba J. B. T. i deceniju poslije, Iskrini telefoni na čekrk-birač i kabl od mehanizma do zida s jedne, a od mehanizma do slušalice sa mikrofonom – spiralni, s druge strane. Upravo onakvi na kakve su javljane vijesti da smo se mi, većina čitalaca ovog teksta, rodili i stigli na ovaj svijet, ali i mnoge druge, srećne, pa i tužne.

A buvljak, kulturološko-sociološki fenomen, svojevrsni susret sa prošlošću i uvid u sadašnjost iz druge dimenzije, zanimljiv je, inspirativan i traje još od prvih pojava u 19. vijeku, i to u Gradu svjetlosti – Parizu, pa sve do danas, kod nas.

Ako nisu zaživjeli žirado šeširi, šansone i ples, a možda nas nisu ni prepoznali, prepoznao nas je on, stari pariski šarmer – buvljak!

Bijeljina odnedavno ponovo ima svoj prostor na kojem se ovakav vid trgovine odvija.

Kultura cjenjkanja i pregovaranja, uz kombinaciju nadmudrivanja i šale, da bi na kraju došlo do kupoprodaje, stiska ruke, ali i simpatičnog obostranog osmijeha koji daje utisak tek sklopljenog prijateljstva zbog pogođenog posla za učesnike trgovine, a za posmatrače i posjetioce ostavlja utisak uzbuđenja i divljenja objema stranama ili, pak, onoj koja je, po subjektivnom mišljenju, nadmudrila onu drugu. („...Ne vrijedi ono te pare naspram da sam znao da će dat' po to, i ja bih platio...“)

Neki predmeti prodaje, pogotovo antikviteti, imaju svoju „priču“, neko će to nazvati i „dušom“, pa je čak i čuveni njemački nobelovac Ginter Gras za buvljačku trgovinu rekao:

„Svi komadi koje sam pronašao i kupio imali su nešto zarobljeno u sebi.“

A legendarni Momo Kapor, naš književnik, pjesnik i slikar, o temi ovog teksta svojevremeno je rekao:

„Buvljak je prepodnevni koktel za one koji nikad ne pozivaju na koktele. To je poslovni prostor za nezaposlene i poslednji izlaz za one bez izlaza. Poligon za mlade lopove i odskočna daska za buduće milionere. Obećana zemlja za kolekcionare besmisla i zavičaj za one bez rodnog kraja. Lek protiv usamljenosti i nada za beznadežne“, riječi su Kaporove.

Sve u svemu, buvlja pijaca je tradicionalno mjesto okupljanja naroda, odvijanja trgovine bez posebnih trgovinskih propisa i pravila, garancija, uputstava za upotrebu, sjajnog papira i pak-kesa, ali sa kodeksom poštovanja novca i kupca, odnosno prodavca.

Buvlja pijaca inspiracija je i umjetnicima, pa je jedan album legendarne srpske grupe Riblja čorba njen frontmen i osnivač, pokojni Bora Đorđević, nazvao „Buvlja pijaca“.

Na ovu sociološko-kulturološku i trgovinsko-populističku magiju u Bijeljini možete doći svakog nedjeljnog jutra već od 5 časova, jer poslije 11 časova sunce žeže, a nema klime nad dekom, stolom, u starom kombiju, na šoderu...

Zato i jeste – buvljak!

Trgovina s dušom.

Prostor Agrotržnog centra „Knez Ivo od Semberije“.

Svake nedjelje od 5.00 do 10.00 časova.

Piše: Vasko Todić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.