U gašenju su povrijeđeni vatrogasac i mještanin, a vatrogasne ekipe iz Ugljevika, Bijeljine, Lopara i Čelića učestvovale su u borbi sa vatrom.

Na zgarištu je danas teško pronaći trag nekadašnjeg sistema koji je godinama funkcionisao kao mnogo više od porodičnog poljoprivrednog gazdinstva. Ono što je građeno kroz tri generacije sada je pretvoreno u gomilu izgorjele konstrukcije, metala i opreme. Za porodicu Jovanović to nije samo materijalni gubitak. U požaru je nestala infrastruktura bez koje njihova proizvodnja, ma koliko velika bila, više ne može funkcionisati na isti način.

“U nekoliko minuta sve je planulo. Požar je krenuo od sata. Iako su pogoni bili ugašeni. Supruga je primijetila varničenje i u nekoliko trenutaka vatra je zahvatila cio pogon. Pozvali smo vatrogasce, tu je bilo preko 200 duša, svi su pomagali da se to spašava, ali nije se moglo spasiti ništa. Sve je ostalo unutra od opreme, viljuškari, evo i mercedes je izgorio i traktor, pomoćne prikolice. Sve nam je otišlo. Bilo je tu osam kamiona, vatrogasaca iz Bijeljine, Čelića, Ugljevika, Lopara. Ne znam šta bih rekao. Ovo su tri koljena gradila i stvarala sa svojih deset prstiju, moj otac, ja i moj sin“, priča za BUKU Dragan Jovanović.

A Jovanovići nisu samo proizvođači koji su imali vlastite voćnjake. Njihovo imanje bilo je dio šireg lanca proizvodnje, otkupa, berbe, skladištenja, sortiranja, transporta i plasmana voća. Upravo zato se pitanje štete ne završava na ogradi imanja.

Ugljevik i podmajevički kraj decenijama razvijaju voćarstvo kao jednu od važnih poljoprivrednih grana. Prema podacima lokalne uprave, na području opštine pod voćnjacima je više od 1.800 hektara, dok šljiva čini oko 70 odsto ukupne voćarske proizvodnje. Samo Tutnjevac bio je evidentiran kao jedno od najvećih područja pod zasadima šljive, sa više od 118.000 stabala u katastarskoj opštini.

„Opet kažem, hajde nek’ smo samo ostali živi. Ali preteško je. Jer ovo je nama sve, mi se bavimo poljoprivrednom proizvodnjom i od toga smo živjeli i sad to sve izgori. Ostali smo bez posla. Ne znam šta da kažem, ne mogu, zatečen sam, izgubljen sam. Komisija za procjenu štete je tu, vrši se uviđaj. Ja, onako okvirno govoreći, mislim da je šteta preko dva miliona maraka. Ali opet, sve će se znati kada bude završena procjena“, kaže Jovanović za BUKU.

Porodica Jovanović ima više od 22.000 stabala voća, a javni podaci i izjave lokalnih zvaničnika ukazuju na to da je njihovo imanje bilo važna karika za proizvođače i radnike iz šireg područja.

Delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Želimir Nešković, koji je nakon požara obišao imanje, rekao je da je riječ o domaćinstvu koje predstavlja jedan od stubova voćarstva u ovom dijelu Majevice. Naveo je i da je veliki broj ljudi iz Puškovca, Tutnjevca i Koraja bio vezan za ovo imanje kroz obradu, berbu i transport voća, kao i da je proizvodnja bila povezana sa tržištima Srbije, Rusije i Evrope.

Osim ogromne materijalne štete, pitanje je koliko ljudi ostaje bez posla ako nema hladnjače. Koliko voća više nema gdje da ode.
Radnik Novalija Alagić kaže za BUKU da je tokom godine kod Jovanovića radilo mnogo ljudi.

„Tu 50 radnika radi tokom godine na berbi šljive. Imao je čovjek velike voćnjake. Veliki broj ljudi sa ovog kraja od Tutnjevca, preko Mitrosavaca, Koraja, pa opština Čelić i Teočak, ovdje je zarađivalo za život. ja lično ovdje radim više od 20 godina. Ovo nas je jako pogodilo.“

Konačan iznos štete, u ovom trenutku, teško je procijeniti. Govori se o šteti od preko 2 miliona KM. Uviđaj je u toku, a na terenu je i Komisija za procjenu štete.

U Ugljeviku se godinama izvozi šljiva na evropska tržišta. Još 2019. godine iz lokalne firme iz Tutnjevca najavljivan je izvoz oko 1.000 tona rane sorte šljive, dok su lokalni podaci pokazivali da se iz Ugljevika u rodnim godinama izvozilo i do 2.500 tona šljive.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.