Kada lastavice, rode i brojne manje ptice počnu nestajati iz naših krajeva, najčešće kažemo da su „otišle na jug zbog zime“. U toj rečenici ima istine, ali hladnoća je uglavnom posredan problem: ptici je važnije može li pronaći dovoljno hrane nego šta pokazuje termometar. Zato se ne sele sve vrste, ne lete sve na jug i ne kreću tek kada stigne prvi mraz.

Zima je problem kada zatvori jelovnik

Mnoge ptice mogu podnijeti veoma niske temperature ako imaju dovoljno energije iz hrane. Perje dobro zadržava toplotu, a ptice koje ostaju preko zime koriste zaklon, skupljaju se na odmorištima i troše mnogo vremena na ishranu. Vrane, sjenice, vrapci i brojne druge vrste mogu pronaći sjemenje, plodove, sitne beskičmenjake ili skrivenu hranu i kada zahladi.

Sjever nije samo polazište nego i sezonska prilika

Za mnoge selice put prema sjeveru u proljeće jednako je važan kao put prema jugu u jesen. U sjevernijim krajevima tada naglo raste broj insekata, niču biljke, a dani postaju dugi. Više dnevnog svjetla znači i više vremena za prikupljanje hrane, što je posebno važno kada odrasle ptice hrane mlade.

Na sjeveru često ima i više raspoloživog prostora za gniježđenje nego u područjima u kojima mnogo ptica provodi zimu. Seoba je zato način da se tokom godine iskoriste različita mjesta: jedno može biti povoljnije za podizanje mladih, a drugo za preživljavanje perioda oskudice.

Ne postoji jedna „seoba na jug“

Smjer i dužina puta zavise od vrste i populacije. Neke ptice prelaze kontinente, neke se pomjeraju samo nekoliko stotina kilometara, a neke se zimi spuštaju s planina u niže predjele. Postoji i djelimična seoba: dio jedinki iste vrste ostaje, dok drugi dio odlazi, često zavisno od starosti, pola, dostupnosti hrane i uslova u određenoj godini.

Zato prizor ptice usred zime ne znači nužno da je „zakasnila“ ili da je nešto pošlo po zlu. Kod pojedinih vrsta sasvim je uobičajeno da zimu provedu blizu mjesta na kojem su se gnijezdile, dok druge jedinke iste vrste putuju dalje.

Dan pokreće pripreme, ali ne određuje svaki let

Promjena dužine dana jedan je od najpouzdanijih sezonskih signala. Kako se dani skraćuju ili produžavaju, kod mnogih selica pokreću se promjene u unutrašnjem godišnjem ritmu: više jedu, stvaraju masne zalihe i postaju izrazito nemirne. Naučnici tu pojavu zovu zugunruhe, odnosno migratorni nemir.

Ipak, ptice ne polijeću sve istog dana po unaprijed zadanom rasporedu. Vjetar, padavine, temperatura, stanje zaliha energije i dostupnost hrane mogu uticati na tačan trenutak polaska, dužinu leta i izbor mjesta za odmor.

Kompas nije samo magnetno polje

Još jedno rašireno vjerovanje kaže da ptice tačno znaju put isključivo zahvaljujući Zemljinom magnetnom polju. Magnetni signali jesu važni za orijentaciju kod mnogih vrsta, ali nisu jedini. Ptice mogu koristiti položaj Sunca, obrazac zvijezda, polarizovanu svjetlost pri svitanju i sumraku, reljef, obale, riječne doline, pa kod nekih vrsta i mirise.

Mlade ptice brojnih pjevica mogu krenuti na prvu seobu bez roditelja, što pokazuje da nasljedni program ima veliku ulogu u vremenu i osnovnom pravcu kretanja. Ali to ne znači da je svaka ruta potpuno „ugrađena“. Kod vrsta koje se sele u jatima ili porodičnim grupama iskustvo i praćenje starijih jedinki mogu biti važan dio učenja puta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.