Autor ove knjige, Dejan Vuković, kaže da je ovu knjigu pripremao punih dvadeset godina.

„Ne bih sve to nazvao teškim i mukotrpnim poslom, već poslom koji se radi iz zadovoljstva. Dugo je trajalo, ali je bilo i neophodno da dugo traje priprema da bi se napisala knjiga od 520 stranica. Knjiga je lična karta sela Popovi. To nije samo nabrajanje familija, kuća i ulica, već su u knjizi zabilježeni događaji i ljudi, odnosno tragovi koje su oni ostavili iza sebe. Nadam se da će knjiga podstaći i druge autore u Semberiji da pišu o svojim selima, da obrađuju teme iz svojih sredina. Objavljena knjiga je, na neki način, i dug prema zavičaju. Uvijek ima onih koji će zabilježiti i zapamtiti nešto što se dogodilo. Kroz ovo svojevrsno istraživanje i rad na monografiji vidio sam da ima vrlo malo onoga što ćemo ostaviti budućim generacijama, ukoliko se danas malo više ne potrudimo oko svega toga“, kaže Dejan Vuković.

Mr Mirko Babić ističe da u nauci monografija predstavlja najveći stepen naučnog djela, jer monografije obično rade timovi ljudi i to rade godinama.

„U monografijama se nalazi sve na jednom mjestu. Kolokvijalno smo nazvali publikacije o semberskim i majevičkim selima monografijama. Ovo je večeras jedan poseban doživljaj, jer Vukovićeva knjiga prelazi granicu publicistike i može se podvesti pod ono što se zove monografija, bez navodnih znakova. Autor je postupio po onoj narodnoj izreci: „Za uspjeh preko noći – neophodno je dvadeset godina pripreme“.

Vuković je napisao najkvalitetniju monografiju za širi prostor Semberije i Majevice. Tu je danas i Radivoje Tojić koji je objavio deset knjiga o majevičkim i podmajevičkim selima. Vukovićeva knjiga je na granici između publicistike ka pravoj nauci.

"Rađena je naučnim metodama i autor se usudio da iznese jednu novu naučnu hipotezu, a po tome će se ova knjiga i pamtiti. Sa puno argumenata on tvrdi da se centar Bijeljine u jednom trenutku u srednjem vijeku nalazio upravo u selu Popovi, na obalama Drine. Mi, arheolozi, znamo da je u ranom srednjem vijeku, negdje od osmog do jedanaestog vijeka, centar Semberije bio u selu Ostojićevo i Batković, na jednom od tokova rijeke Drine, na jednoj od otoka koja se zvala Bistrik. To mjesto se zvalo Bistrica i bilo je centar župe. Izgleda da je Bijeljina nosila naziv za jednu širu teritoriju, za jednu oblast“, ističe mr Mirko Babić.

Radivoje Tojić, hroničar iz Lopara i autor desetak knjiga o majevičkim selima kaže da su ovakve knjige izuzetno korisne, jer sadrže puno korisnih i zanimljivih podataka o ljudima, selima i naseljima našeg kraja.„To je jedan rudarski posao. Knjigu treba napisati, objaviti, ali, treba je i sačuvati. Puno je toga još neistraženo na ovim našim prostorima. Prije desetak godina svesrdno sam podržao Dejana Vukovića prilikom priprema za pisanje knjige o selu Popovi“, kaže Radivoje Tojić.

Tanja Mijatović, direktor Narodne biblioteke „Filip Višnjić“ kaže da su monografije o semberskim i majevičkim selima izuzetno vrijedne knjige koje od zaborava čuvaju našu istoriju, našu prošlost, običaje i tradiciju. Zbog toga ih treba pisati i svesrdno podržavati njihovo štampanje, što svesrdno pomaže i bijeljinska biblioteka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.