Suvo Polje: Hram Časnog krsta kao sjećanje na davna vremena

Hadži Cvijetin Pejčić i njegova supruga Hadži Dušanka Pejčić izgradili su prije 21 godinu u Suvom Polju kod Bijeljine hram Časnog Krsta, u znak sjećanja na neka davna vremena kada je na tom mjestu postojala crkvica brvnara.

Suvo Polje: Hram Časnog krsta kao sjećanje na davna vremena

Pejčići su dvadeset i dvije godine radili u Njemačkoj, poznati su po skromnosti, duhovnosti, humanosti i učestvovanju u brojnim humanitarnim akcijama.

Cvijetin piše i stihove, kako ističe, u trenucima rijetke inspiracije, ali svojim najvećim uspjehom u životu smatra izgradnju zadužbine u rodnom selu, Suvom Polju.

Ispred njegove zadužbine desetak godina su organizovani i susreti pjesnika.

U grupi od tridesetak pravoslavnih vjernika, Pejčići su 15. februara 1996. godine otputovali iz Minhena, gdje su tada živjeli i radili, na pokloničko putovanje u Svetu Zemlju, u Jerusalim. Prilikom posjete Grobu Gospodnjem, priča danas, dvadeset i dvije godine kasnije, Hadži Cvijetin Pejčić, rodila se kod njega ideja o obnavljanju ili izgradnji pravoslavne svetinje u Suvom Polju.

„Sjetio sam se priče moga oca Božidara o postojanju crkve na Crkvinama, na kraju našeg sela. Stariji mještani su nekada davno pominjali postojanje crkve - brvnare koja je nekada davno postojala na Crkvinama, u Ravnom Polju. U pitanju je bio kompleks zemljišta koji obuhvata oko 30 hektara oranice. Omeđen je sa južne strane rijekom Janjom, sa zapadne Anđića putem, sa istočne potokom zvanim Otoka. Oko 200 metara udaljene, zapadno od uzvišenja na kome ćemo kasnije iskopati temelje male crkve, bile su zidine nekadašnjerg begovog konaka. Na tom uzvišenju, gdje je nekada bila crkva - brvnara, mještanin Cvijetin Obrenović je davne 1947. godine izorao klesani kamen, simetrično obrađen,kamen dimenzija 100x80x80, koji je bio ugrađen u temelj stare crkve - brvnare. Prema legendi, koja se prenosila s koljena na koljeno, crkvica je preko noći nastala i nestala. Drveni objekti su se vrlo brzo mogli rastaviti, raščlaniti i ponovo sastaviti na nekoj drugoj lokaciji", pojašnjava Cvijetin.

Hadži Cvijetin Pejčić je, nakon detaljnih arheoloških ispitivanja i pronalaska 28 ljudskih skeleta, koji su ukazivali na postojanje groblja na toj lokaciji, odlučio da kupi zemljište i da izgradi crkvu na Crkvinama. Izgradnja crkve počela je prvog juna, a završena 20. septembra 1997. g odine. U međuvremenu je crkva dobila status manastira. Desetak godina je to bio ženski, a danas je muški manastir u kome odnedavno boravi monah Nektarije. Bogoslovski fakultet je završio u Foči, a boravio je kao kaluđer u manastiru Tvrdoš, bio je u manastiru Bišnje kod Dervente, iguman u manastiru Duge NJive na Trebavi.

„Opredijelio sam se za monaški život i volju svoju sam predao drugome. Zavjetovao sam se na poslušnost Crkvi i episkopu. Svako vrijeme ima svoje breme. Svi se nadamo boljim vremenima. Živimo u miru i želja nam je da mir što duže traje. Sunce tuđeg neba nikada ne grije kao ovo ovdje, tu gdje si rođen. Kada u narodu ubiješ vjeru, onda pokoljenja ispaštaju. Crkva je stvar zajednice nas sa Hristom", poručuje monah Nektarije.Hadži Cvijetin Pejčić na početku još jedne godine i uoči Božića poželio svim ljudima zdravlje, sreću i radost, ističući da su vremena teška, ali da se čovjek mora boriti, radovati svakom novom danu i nadati nečemu boljem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA