Opet sam sinoć krao!

Ovaj dosadno kišni maj odlazi. Iznevjerio je k’o kad ljubljeno iznevjeri! Nije dao prostora ni šetnji, ni kvalitetnom izletu ni biciklu, ni cvijetu da zamiriše, ni suknji da se zanjiše...

Opet sam sinoć krao!

Jedno od rijetkih valjanosti je samit maturske mladosti na trgu i u avliji Gradske kuće (možda bi bilo šmekerskije da su fontane radile, ako rade op.a.).

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

A ja nisam tako star da se ne sjećam moje mature!

Ja nisam namćor, iako katkad nekima izgledam, pa da ne odem na moju maturu, jednostavno sudbina kleta ne dade, što bi rekli.

U vrijeme kad moja generacija i ja trebadosmo vezati prve kravate, povesti za ruku prve štikle posle majčinih, nastupi haos. Niko nas ništa nije pitao te čuvene i proklete 1992. godine!

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

I dvije godine ranije, tek tad nas niko ništa nije pitao. Na dan prvih višestranačkih izbora posle nepunih pedesetak godina.

Toga osamnaestonovembarskog dana smo igrali fudbal u dvorištu škole, a stariji svijet je išao na glasanje. I glasaše...

I tada nas niko ništa nije pitao jer nismo imali pravo glasa. Rezultat glasanja i izbor stranaka izabranih tada bi oslobodilački rat. Svako je napadnut i prema tome svako je danas i oslobodilac.

A nepunih 5 decenija do tada sva mladost se spremala, tražile se veze u Beogradskom Kluzu, našem "pokojnom" Kurjaku, Borcu iz Travnika, molili se privatni šnajderi, čak se neko od familije drznuo da otide i do Italije da se na dan mature bude odjeveno "holivudski" za ono vrijeme. Manifestacija maturske proslave u gradu gdje sam živio je bila centralnog karaktera i sa nazivom "Crveni karanfil".

Suština ovog teksta je da podsjeti i pozdravi cijelu generaciju koja nije imala maturu, a nije imala ni pravo glasa da utiče na ratna dešavanja. A imala je obavezu (i to pod prijetnjama) da se slika za vojnu knjižicu, izbjegličku legitimaciju, rengen i skener zbog ranjavanja... Poseban naklon onim čije su fotografije umjesto maturskih danas u spomen sobama.

I tako...

Ovo ti je otprilike kao kad si rođen nekad, a ne znaš svoj rođendan i kad ga drugi slavi da čežnjivo gledaš i zamišljaš sebe u slavlju kog biti neće.

Tako i ja kad sam na nečijoj maturi... Pokušavam da ukradem trenutak osjećanja maturanta i onog prvog sa 18 ljeta i ovog ispisnika koji slavi godišnjicu mature sa "frizurom u metalik ofarbanom ili nedostajućom trojkom u gornjoj vilici".

Opet sam sinoć krao...

DOZVOLITE MI DA POZDRAVIM SVE MATURANTE GRADA I NJIHOVE PORODICE! Hvala!

Autor: Vasko Todić

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA