Studentkinja Jelena iz Janje je djevojka za primjer

Vrijedna, a skromna – tako bi ukratko mogli opisati studentkinju iz Јanje Јelenu Manojlović koja ima prosjek 9,76.

BIJELJINA

Јelena je bilavukovac u osnovnoj i srednjoj Tehničkoj školi "Mihajlo Pupin", a na novosadskom Fakultetu tehničkih nauka - smjer saobraćaj i transport, na kome je najbolje uradila prijemni ispit i bila prva na budžetskoj upisnoj listi, niže desetke.

Nakon fakulteta planira master studije iz oblasti logistike kao jedne od najprespektivnijih oblasti, jer bi željela da se bavi naučnim istraživanjem i stekne doktorsku diplomu.

- Prva ocjena na fakultetu mi je biladesetka iz fizike koja je jedan od najtežih predmeta na prvoj godini, a poslije toga sve su se nizale desetke i poneka devetka - kaže Јelena.

A promakle su joj svega po tri devetke na prvoj i drugoj godini studija - u ovoj samo jedna. Za manju ocjenu Јelena ne zna.

Ključ za uspjeh je jednostavan - rad, trud i upornost.

- Nisam kampanjac, redovno učim. Odvojim dnevno baremdva do trisata da iščitam nešto i onda, kad čovjek razmisli, to nije mnogo. Јa sam iz teške materijalne situacije i otišla u Novi Sad, ali sam bila uporna, jersamo seradom, trudom i upornošću sve može postići - ističe vrijedna studentkinja.

Od malih nogu bila je zaljubljena u detektivske serije i iz nepoznatih razloga ih povezala sa saobraćajem.

Zabluda je nije pokolebala da se opredijeli za ovu oblast koja joj pruža brojne mogućnosti. Ocjena je, kaže, trenutno mjerilo nečijeg znanja, pa nestrpljivo čeka da se dokaže u praksi koju ima tek u posljednjem semestru.

- Teorija ništa neće značiti, ako u praksi ne ostvarim nešto.Јer mnogo jedrugačije kad čovjek dobije neko priznanje, nešto uradi ili možda osmisli - smatraona.

Јelena nađe vremena i za odlazak u bioskop, druženje, a 13 godina velika ljubav joj je bio i folklor.

Srećna je zbog postignutog uspjeha koji joj omogućava studentski dom, univerzitetsku stipendiju od 1.700 dinara i gradsku od 260 KM, pa više nije na teretu roditeljima, bez čije podrške ne bi uspjela.

Šesnaest ispita dijeli je do kraja studija, nakon čega planira master u Novom Sadu.

Sebe ne vidi u inostanstvu, jer smatra da i u svojoj zemlji može da napreduje i da se bavi naučnim radom.

Kaže, kad čovjek zna čemu stremi, ima jasno zacrtan cilj i dobro se organizuje sve može postići.