Stefan uz balone donosi i radost!

Ako zavirite na Instagram ili Facebook profil "Radost baloni" nećete moći da ne primjetite čistu radost i dobru energiju koja dolazi sa njihovih objava i fotografija. Potražili smo ko se krije iza ove priče i kako je počela dostava radosnih balona po gradu.

BIJELJINA

Stefan Bajić je naš mladi sugrađanin kome su prijatelji i porodica pomogli da počne da ostvaruje svoj san i dobro raspoloženje koje voli da dijeli sa ljudima, podijeli sa svima koji balonima žele da obilježe neke bitne datume i događaje.

Nakon završene srednje škole, kao osoba sa Daunovim sindromom, nije imao gotovo nikakve šanse da pronađe posao, pa su mu drugarica Jovana, kojoj su inače hobi rođendanske dekoracije i brat Marko, predložili balone. Snaja Sofija je napravila logo i instagram profil, i priča na društvenim mrežama je mogla da počne.

Stefanova najveća podrška je uvijek bila mama Slobodanka, koja se sa njim prisjetila školskih dana. Zajedno su učili, pisali, išli kod logopeda, napredak je bio vidan, a njena sreća velika.

- Imali smo sreću da je učiteljica Zorica Vulović iz OŠ „Sveti Sava" bila za poželiti. Zahvaljujući njoj odlazak u školu bio je zadovoljstvo. Onda je otvorena škola u naselju Koviljuše, Stefan tu prelazi u 6. razred, razredna mu je bila Anka Todorović. Ona je Stefana spremala i za recitacije i javne nastupe, za koje sam ja imala mnogo veću tremu od njega, priča Slobodanka za portal Bijeljina danas.

Stefan je bio prva osoba sa Daunovim sindromom koja je završila četvorogodišnju srednju školu u Bijeljini. Uz osmijeh se prisjeća dogodovština iz školskih dana, bježanja sa časova, kašnjenja na čas posle velikog odmora... a sa društvom iz srednje se i sada druži i izlazi u grad.

Iako su ga profesori nagovarali da nakon Poljoprivredne škole nastavi školovanje, porodica je zajednički odlučila da je tu vrijeme da se zaustave.

Zahvaljujući svojoj upornosti i podršci roditelja, brata i prijatelja, Stefan se ni po čemu ne razlikuje od svojih vršnjaka - koristi računar, telefon, tablet, izlazi u grad... Trenirao je košarku pet godina u KK „Budućnost", a kako kaže njegov brat, napustio je zbog svoje lijenosti.

Šanse da dobije posao ipak su jako male, pa počinje priča sa balonima. Pokazalo se da je ovo odličan izbor za Stefanov hobi koji ima velike šanse da preraste u njegovo stalno zanimanje.

- Po robu najčešće idem sa bratom. Bili smo u Tuzli, Beogradu, Porebricama... Uvijek nađemo nešto novo, a i trudimo se da budemo drugačiji od drugih koji prodaju balone. Nabavili smo veliku rodu koja se puni helijumom, tu su brojevi za rođendane, baloni za diplomiranje... priča Stefan.

Osim što ide u nabavku, i sva ostala priprema balona je u njegovim rukama - prima narudžbe, duva balone, stavlja štapiće... i uživa u tome što radi. Čim ustane, nakon umivanja i doručka, počinje priprema narudžbi, ali bez obzira na obaveze koje ga čekaju, njegova mama kaže da nikada ne izađe iz sobe dok je ne raspremi.

- Balone sam nosio u Tom, auto centar, Ekskluziv, ispred bolnice, u Gimnaziju, bio sam na događajima u parku, na pijaci... Najčešće su to bili rođendani ili rođenje beba, dodaje Stefan.

Voli to što radi i ljudi vole da ga vide, jer osmijeh ne silazi sa njegovog lica i vrlo je zarazan, pa će njegovo dobro raspoloženje brzo preći i na vas.

Želja mu je da otvori prodavnicu balona u centru grada i da ovaj hobi bude njegov stalni posao. I obećava da bez obzira na to koliko balona prodavao, uz svaki će i dalje da pokloni i radost, jer je ovaj mladić u srcu ima bezgranično.

Oni koji najbolje poznaju Stefana, njegovi najbliži, kažu za njega da je hodajuća razonoda, i kako je napisala njegova snaja Sofija koja je glavni „krivac" za ime i logo „bilo je totalno bezveze da tu radost i sreću samo mi imamo, pa smo ga podržali da je podijeli sa svima."

View this post on Instagram

Radost ❤🎈❤🎈

A post shared by Radost (@radost.baloni) on Jun 29, 2019 at 5:15am PDT