Žena iz lifta

Kratka priča Ljubice Mlađenović

Žena iz lifta

Da mi nisu Bogom date ove vene na nogama, verovatno bih išla peške. Trčala bih uz stepenice, i na vrhu skupljala čestice zraka, koje bi u naletima izlazile iz mene, samo da nisam na šestom spratu. Izabrala sam tu visinu, jer volim pogled koji mi ona pruža. Ako već nisam rođena na planini, makar da živim na jedno vještačkoj. Najljepša su jutra. Ustanem, otvorim balkonska vrata i udahnem svu svežinu jutarnjeg zraka. Skuvam sebi kafu i ubacim svoje zgodno, kruškoliko dupence u veliku, udobnu stolicu. Tada pogledom istražujem svaki kutak neba i nošena svojim mislima završim negde daleko. U jedom času sam na jugu, peskovitih nogu, vrele kože i oprljenog nosa, a već u sledećem penjem se s rancem na leđima po vrhovima divnih planina susednih država. Očaravajuće je, osećati se kao ptica u svom toplom gnezdu.

Ali, nije sve to čarolija koju visina nosi. Kad ujutru jurim na posao, prva pomisao mi je da je sve u liniji na meni, jer neka suknja zna skrenuti u struku više desno, ili se jedna nogavica zna zakačiti za štiklu. Sve te dileme rešava ogledalo u liftu. Rešilo bi i ono ogledalo u kući, samo da je malo veće ili duže. Nekako ovo u liftu je najsigurnije. Naravno sa izuzetkom da lift radi. Koliko god mi bili savršeni u nauci i tehnologiji, mora on da se pokvari s vremena na vreme. Verovatno da bi svi na višim spratovima zgrade bili što zgodniji i zdraviji. Znate to ogledalo u liftu ima neku posebnu draž. Silazeći do prizemlja ispucam par fotografija i onda u autu biram onu najbolju za društvene mreže. To mi dođe kao modna revija. Svaki dan nova garderoba, cipele, torba. Što bi mladi rekli sva u „fullu". Možda baš te sitnice, učine naš život zanimljivijim, a još ko zna da ih pričom dočara, e to je onda za filma. A, ne samo za ovih par redova teksta za novine.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA