Dalje, obnovljivi izvori energije su, prije svega, bitni radi globalnog zagrijevanja i klimatskih promjena. Ova tema je postala globalna onog trenutka kad je 2015. godine potpisan Pariški sporazum o klimatskim promjenama, kada je svijet postao (ne)svjestan opasnosti globalnog zagrijevanja. Kada se govori o obnovljivoj energiji u Republici Srpskoj, prva asocijacija su hidroelektrane i njihov (neiskorišteni) potencijal.

Kada se obnovljiva energija dovede u kontekst grada Bijeljine, prva asocijacija mora biti geotermalna voda u Dvorovima. Geotermalna, a i ljekovita voda koja je pronađena u Dvorovima 1956. godine prilikom naftnih istraživanja, izvire na 1350m i ima temperaturu od 75c. Nemoguće je ne postaviti pitanje, imajući u vidu ovaj podatak a sa ove vremenske distance, koje glasi:

Da li je moguće da će sledeće godine biti 70 (slovima: sedamdeset!) godina od pronalaska geotermalne vode u Dvorovima a da je njena iskorištenost svedena na statističku grešku, tačnije, na grijanje banjskog kompleksa i 11 tuševa na bazenima!?

Da li je moguće da niko od učenih ljudi ovog grada sve ovo vrijeme nije prepoznao važnost i priliku da Bijeljina postane eko-frendli, održivi, čist, "zeleni" grad i stane rame uz rame sa evropskim metropolama kao što su Kopenhagen, Beč, Amsterdam, Stokholm po pitanju zaštite životne sredine?

Imajući u vidu da u poslednjih 4-5 godina kad su i "obične" toplotne pumpe postale aktuelne, niko iz gradske administracije nije predložio subvenciju građevinskim investitorima (ako već ne domaćinstvima), onda je možda suvišno pričati o projektu toplifikacije. I onda se pitamo zašto smo među najzagađenijim gradovima u Evropi.

Vrhunac dugogodišnjeg zanemarivanja ovakvog resura koji nam je ispod nosa je Agenda 2030. Grad je 2019. godine najavio Agendu 2030 i "dugoročno opredjeljenje grada za podršku ciljevima održivog razvoja", u koju kreatori iste nisu uvrstili projekat toplifikacije. Dodao bih samo da je u prvom poglavlju Agende 2030 akcenat na proizvodnji hrane.

Realizacijom toplifikacije, otvara se mogućnost plasteničke proizvodnje, po čemu je inače Banja Dvorovi bila takođe poznata, i gdje bi Bijeljina mogla biti lider u regionu. O stranim investicijama i fondovima za eko-frendli gradove nećemo ni pričati, suvišno je.

Ono što se zasigurno zna jeste da u Dvorovima ima više bušotina sa izvorom ove vode, kao i jedna pronađena u Slobomiru (akva park), što je samo još jedna potvrda da šire područje grada Bijeljine "leži" na toploj vodi. Ono što je takođe opšte poznato, jeste da postoji više priča sa istim razlogom zašto se toplifikacija nije realizovala. Ali nećemo, o tome, treba gledati u 2030.

Nije više ni bitno zašto prethodna gradska administracija u dvocifrenom mandatu nije stavila projekat toplifikacije Dvorova, a odmah potom i grada Bijeljine, za jedan od glavnih prioriteta svog djelovanja, možda su zalutali na kružnom toku u Grande Obarskoj, ko će ga znati, ali je bitno je da to aktuelna administracija prepozna i stavi za glavni prioritet!

Treba li nalaziti još argumenata za važnost ovog projekta?

Pa i da nismo sposobni (ili složni u ovom trenutku) da izguramo taj projekat, drugi će to uraditi za "nas", samo treba da klimnuti glavom potvrdno, kao što je trebalo uraditi kada su, nekad prije 10 godina, došli Austrijanci sa projektom, i da svi budu zadovoljni. Ipak, od svega toga, po običaju, neće biti ništa i mi ćemo nastaviti da prkosimo svemu što razum nalaže da je ispravno.

"Putuj planeto, super smo se družili. Nama je lepo, taman kako smo zaslužili."

Autor:
Aleksandar Ostojić Master politikolog za međunarodne poslove

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.