"Živimo u čudnim vremenima. Ono što je daleko svakog dana se čini još daljim. A ono što nam je blisko, sve nam je bliskije i bliskije. U haosu ovog iskrivljenog ogledala pandemije i apsurda, ko smo mi ako ne stremimo ka vrednostima", započela je ona svoj opis ispod videa.
"Najdubljim, onim što vuku iz naših korena i tiho nas, šapatom, podsećaju ko smo. Tako i danu maternjeg jezika dugujemo, ako ništa, barem zahvalnost. Što nas opominje da ne zaboravimo. Korene. Majke. Bake. Nas same. Međutim, ne mogu a da se ne pitam, je li maternji jezik onaj kojem nas uče naše majke, ili je to pak onaj kojim učimo svoju decu", zapitala se."Moja ga majka, nažalost, nije imala. Odrastajući u nekim drugim vremenima, zauvek je ostala bez tog izvornog, koji piše naše prve priče. Ili ga je možda i imala, samo mu ne znamo ime? Bilo kako bilo, sreća je da planete imaju svoj jezik. I da se razumeju. Oni su pak tajno i nepogrešivo povezani, svetovi za sebe. Različiti, a isti."
"Čast mi je bila, i odgovornost, da povodom obeležavanja 20. međunarodnog praznika materinjeg jezika i ja kažem par reči. Onih iz najdaljih kutaka duše, kako već biva kada iz vas progovara dete ratnog siročeta, koje je odraslo baš ovde, u Kovačici. Šapnuli su mi s moje Planete, da vam prenesem da ne zaboravljate. Već da se sećate", poručila je Olivera.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.