Markovići iz Milinog Sela: Ne plašimo se korone, već samoće
Eno, vidiš one dvije kuće tamo u brdu To nam je bilo staro mjesto. Odatle sam iselio prije 35 godina na novo ognjište. Ovim riječima dočekuje nas Mićo Marković (66), mještanin Milinog Sela na Majevici. S motikom u ruci, dok okopava mladi luk, Mićo opisuje svoj težački život, od njive, do pilane i ciglane. Ne zna se, kaže gdje je bilo teže. Ipak, izdržao je.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
"Dočekao sam i malo penzijice. Supruga je umrla prije dvije i po godine, tako da sada živim sa sinovima, Milkanom i Milenkom. Nisu se još oženili.Zašto nisu, to ti je teško pitanje. Kaži mi, da ti kažem. A, vrijeme je bilo odavno za to. Imamo lijep voćnjak, livade. Može se lijepo živjeti, uz malo rada i truda. Zdravlje je za mene varljiva kategorija. Doktor mi je prije nekoliko godina, tek godinu dana kasnije, rekao da sam bio u kritičnom stanju. Nije htio da me uplaši. Ne plaši nas ni ova korona. Nas koji živimo na selu, plaši samo starost i samoća. Uzdamo se u to da živimo u čistom prirodnom okruženju".
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Mićo kaže da je sve postalo nesigurno. Živi se od danas do sutra. Mehanizacije za obradu zemljišta Markovići nemaju. Sve se radi ručno, motikom, kosom, lopatom, ašovom. Ne koristi se ni hemija.
Mićin sin Milenko (35) pokazuje ono što je ostalo od starog duda, starog oko 300 godina, u dvorištu Markovića. Iako je krošnja odavno posječena, nove mladice ponovo izbijaju.
"Brat i ja smo ostali na selu. Još se nismo oženili. Život tako diktira. Radimo sve što je neophodno da bismo održali vatru na ognjištu", kaže Milenko Marković.
22° 10°
