U cijelom svijetu kuvanje je postalo ozbiljan oblik umjetnosti. Đorđo Ćetković, u svjetskim kuhinjama poznatiji kao Giorgio, već 20 godina se uspješno bavi kulinarstvom. Radio je u Austriji, Švajcarskoj, Njemačkoj, Portugalu, Singapuru. Bila je to kako kaže svjetska turneja u potrazi za karijerom.

"Ugostiteljstvo i kulinarstvo je specifično samo po sebi - imate 14 godina besplatnog rada i tek nakon toga počinju da vas cijene i počnete to i naplaćivati. Morate da se dokažete i morate imati nekoga da stoji iza vas" - kaže ovaj svjetski priznat kuvar.

Prošle godine od francuske kuhinje "Best of gastronomie" dobio je titulu Ambasadora Srbije u gastronomiji. Kaže kako je imao sreće jer mnoge njegove kolege čekaju tu titulu kroz karijeru. Nije to jedino priznanje, u Singapuru je nagrađen sertifikatom Shatek, najpoznatijeg svjetskog koledža za gastronomiju.

"Imam dosta prijatelja koji su velika imena u gastronomiji i koji stoje iza mog rada, kao što su Miloš Jovanović, Goran Marković - master šef iz Beograda i ostale kolege poput Saše Mišića "Paklena kuhinja", šef kuhinje u restoranu "Osteria Mozzarela" u Beogradu Dejan Stanković. To je ta ekipa koja se drži i funkcionišemo kao jedna asocijacija" - ističe Đorđo.

Ovaj vrsni šef je kuvao za mnoge poznate ličnosti od političara do pjevača i glumaca - spremao je hranu za najveću domaću zvijedu Zdravka Čolića, za čuveni tandem Andriju i Anđelku, brojne domaće pjevače i glumce, ali i političare poput Ivice Dačića.

Od Singapura do Portugala

Kroz brojna putovanja Đorđo je upoznao kulture i folkore raznih naroda, te naučio spremati njihove nacionalne specijalitete. U potrazi za karijerom stigao je i do Azije.

"U Singapuru gradu sa oko 5 miliona stanovnika, nemaju jednu religiju nego tri - malajce, budiste i tamilce. Tu se prelamaju religije i kulture što se oslikava i na kuhinju. Tako imaju i tri kuhinje: azijsku, indijsku sa tandori piletinom i začinima, masalom, dok azijska kuhinja podržava više soja sos, specificne soseve od fermentisane ribe i slično"- objašnjava ovaj vrsni kulinarski majstor.

Od svih mjesta koja je obišao i gdje je radio najviše mu se svidjelo u Portugalu, kako kaže, zemlji žena i vina. Portugalci su tvrdi najsličniji nama.

"Definitivno Portugal. Portugalci su 80 posto slični nama. Po mentalitetu, razmišljanju, običajima. Imamo i čak neke slične riječi kao što su porta odnosno vrata" - objašnjava Đorđo.

Na pitanje šta Portugalci jedu i kako se hrane, kaže da se njihova kuhinja zasniva na našoj kuhinji iz 1986. godine (dinstano i pirjano).

"To je taj neki način kuvanja koji dosta asocira na ono što smo mi imali prije u bivšoj Jugoslaviji." - kaže Đorđo.

Prema njegovom mišljenju, francuska kuhinja je majka svih kuhinja. Sve je kaže postalo od nje. Grčka kuhinja je dosta slična našoj, dok talijanska kuhinja nije samo pasta i pizza kako smo navikli, nego imaju i dosta širok asortiman jela sa mesom i ribom. S druge strane, Srbi najviše vole da jedu roštilj, punjenu papriku i gulaš.

Moderni i užurbani način života, ubrzao je i tok današnje kuhinje. Šef kuhinje nam objašnjava kako svi negdje žure i svi bi da jedu za pet minuta ako može. Maksimalno za deset minuta, jer tako nam nameće sistem života.

"Tako se i kuhinja prilagođava tome. Da bi što prije pripremila jela za goste koji žure, kuhinja mora da izbaci jelovnik koji se sprema za 5, 8 ili 10 minuta da bi gost bio prije svega zadovoljan. Da bi ti spremio tako brzo jelo, moraš imati prvu klasu namirnica. Što brže i što kvalitetnije."

Pitali smo ga koliko smo u brzini zaboravili uživati u hrani i svakom zalogaju.

"Ako pogledamo da je restoransko čekanje jednog obroka po bivšem jugoslovenskom standardu 25 minuta promijenilo tok na pet ili osam minuta, onda shvatate da smo izgubili 15 minuta samo u iščekivanju hrane. To je nekad bio ritual. Sjedneš, naručiš, uživaš u hrani i degustiraš ukuse" ističe Đorđo.

Šef svjetske klase u Bijeljini

Sa gastronomske svjetske scene u Bijeljinu je stigao, jer kako kaže, voli izazove i adrenalin. A izazov je napraviti nešto drugačije u ovom gradu.

"Mene u kuhinji vozi adrenalin kroz porudžbine i kroz spremanje hrane. Na poziv mog prijatelja sam došao ovdje da promjenimo malo taj način spremanja hrane od 1947. ili 1986. godine. Da napravimo neki novi tok u ugostiteljtvu, nešto što je specifično za Beograd i svjetske metropole. Da ovdje u Bijeljini imamo upravo jedan takav restoran u hotelu koji je kategorisan sa četiri zvjezdice i da budemo totalno originalni. Takvi će biti specijaliteti ovdje" - priča nam Đorđo kako je došao u Bijeljinu.

Pitali smo vrsnog kulinarskog šefa i kako mu se sviđaju meniji i hrana u Bijeljini.

"Sviđa mi se, vidim da se ljudi trude da naprave neki svoj pečat. Ali ako pogledamo malo bolje restorane po Bijeljini shvatićemo da je sve copy paste. Preslikavanje, prepisivanje i sve se svodi na to"- zaključuje.

Život je kombinacija magije i paste - znao je da kaže slavni reditelj Federiko Felini.

Sir grana padano čiji proces zrenja traje oko godinu dana, a s njim u kombinaciji najfinija pasta i sve to napravljeno na licu mjesta pred gostima. Zvuči talijanski, hedonistički i podsjeća na Džuliju Roberts u filmu "Jedi, moli, voli" koja je otišla da živi u Rim samo da bi uživala u njihovoj hrani.

Mi imamo tu sreću što ne moramo otići u Rim da bi probali lazanje ili tradicionalno jelo osso buco - specijalitet lombardske kuhinje od telećih koljenica i sve to zalili kvalitetnim talijanskim vinom slušajući kancone. Rim ovog vikenda svraća u našu sembersku ravnicu u restoran "River".

Ne kaže se uzalud da kulinarstvo i hedonizam idu ruku pod ruku. Već dugo smo svi zbog pandemije željni lijepih događaja u našem gradu. Tematske večeri i nacionalne kuhinje: Grčke, Italije, Francuske i Španije koje se vikendom održavaju u restoranu "River" prilika su da bez kovid pasoša na kratko otputujemo i osjetimo ukuse i mirise ovih zemalja.

Iz kuhinje ovog svjetskog šefa koji je trenutno u Bijeljini na meniju se mogu naći jagnjeći kotleti na pireu od graška, svinjska rolada "Italia" i brojni drugi tradicionalni specijaliteti spremljeni na moderan način.

"To su neka prestižna jela koja su svuda u svijetu priznata, dok je recimo kod nas još uvijek borba da neko prihvati da jede pire od graška. To su neke blokade koje mi imamo i trebamo se otvoriti novim ukusima" kaže svjetski majstor kuhinje.

Najvažniji začin za pripremu svakog jela

Na početku teksta smo vam obećali odati tajnu - koji je to glavni začin za pripremu svakog jela.

"Kao i svaka druga materija tako i hrana ima energiju. Kada jedemo obrok primjetićemo da je on spremljen sa ljubavlju, strpljenjem, a ako radimo to bez volje osjetićemo da neme te neke fine energije u hrani koju jedemo. Kao i u svakom poslu potrebna je požrtvovanost u radu. Ipak glavni začin u kuhinji za pripremu svakog jela jeste voljeti to što radite - odnosno ljubav. Hrana ima drugačiji ukus kada se sprema s ljubavlju" - otkrio nam je Giorgio.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.