Sluzokoza vagine je po prirodi jako otporna, ali dešavaju se stanja koja joj smanjuju otpornost i prave uslove za prodiranje različitih mikroorganizama i nastanak zapaljenja. Uzročnici mogu biti bakterije, gljivice, virusi i protozoe.
Simptomi su različiti u zavisnosti od uzročnika, ali se najčešće manifestuju vaginalnom iritacijom, svrabom, vaginalnim peckanjem (koje može biti pojačano tokom mokrenja i seksualnog odnosa), crvenilom i otokom spoljašnje intimne regije kao i pojačanom vaginalnom sekrecijom.
Uzroci koji dovode do zapaljenskih procesa su kada je slaba odbrana (smanjen broj laktobacila) i povećana PH vrednost vaginalne sredine (promena kiselosti vagine pruža mogućnost za razvoj mikroorganizama).
Bakterijski vaginitis - je izazvan prisustvom bakterija, među kojima dominira Gardnerella vaginalis. Simptom je neugodan svrab, praćen obilnom beličastom sekrecijom. Sekret ima neprijatan miris posebno izražen u toku menstruacije i posle polnog odnosa.
Trihomonasni vaginitis - izazvana parazitom Trihomonas vaginalis. Simptomi su svrab, pečenje, peckanje pri mokrenju. Sekret je obilan, žutozelene boje, neprijatnog mirisa ,može biti prisutan miris kao kod pokvarene ribe, bol u donjem delu stomaka,bol za vreme seksualnih odnosa. Sluzokoža je jako crvena.
Uzroci za prisustvo trihomonas vaginalis su česta promena seksualnih partnera, bakterijska vaginoza, loša higijena, nizak socijalno - ekonomski status, konzumiranje alkohola, droga, pušenje.
Gljivični vaginitis (Kandidijaza) - izazvan je dejstvom gljivice kandide (Candida albicans). Simptomi su uporan svrab, osećaj pečenja i pojačan, gust i sirast sekret beličaste boje, bol pri seksualnom odnosu i tokom mokrenja, iritacije, crvenilo, otok vulve.
Prisustvo candide albicans uzrokovano je poremećajem imuniteta, upotrebom antibiotika, dijabetes, neadekvatna ishrana (veliki unos šećera, preterana upotreba alkohola), trudnoća, upotreba intrauterinih uložaka, dijafragme.
Dijagnoza se uspostavlja kontrolom vaginalnog brisa, kao i redovnim pregledima kod ginekologa. Zbog česte udruženosti sa urinarnom infekcijom u toku ispitivanja infekcija vagine je potrebno uraditi i urinokulturu. I to posebno kada su u anamnezi kod pacijentkinje prisutne česte urinarne infekcije, izmenjeni PAP nalazi, neuspeli pokušaji ostajanja u drugom stanju, habitualni spontani pobačaji i poremećen vaginalni pH (vaginoza).
Vaginalni sekret je proziran ili beli, bez neprijatnog mirisa. Postoji šest grupa vaginalne čistoce.
I i II grupa: Vaginalni sekret je providan ili beličast, bez mirisa. Prva i druga grupa vaginalnog sekreta predstavljaju normalnu floru i ne zahtevaju lečenje.
III grupa: Boja vaginalnog sekreta je beličasta ili bledo žuta. Obilna bakterijska flora, mnoštvo leukocita, nema Lactobacila. Najčešće je potrebno lečenje.
IV grupa: Vaginalni sekret je obilan, žut i mutan. Četvrtu grupu vaginalnog sekretaizaziva bakterija gonokok - gonoreja.Lečenje oba partnera je neophodno.
V grupa: Vaginalni sekret je žutozelene boje, penušav i neprijatnog, karakterističnog mirisa (pokvarene ribe). Izaziva ga bakterija trichomonas vaginalis. Lečenje oba partnera je neophodno.
VI grupa: Vaginalni sekret je beo, sirast, bez mirisa, nešto gušće konzistencije. Izaziva je najčešće gljivica kandida (Candida) i potrebno je lečenje. Terapija se sprovodi antimikoticima - vaginaletama kojih ima nekoliko vrsta, najčešće u trajanju od 3 do 7 ili više dana. Lokalna terapija može da podrazumeva i antimikotičke masti za kožu i sluzokožu vulve. Ukoliko ginekolog proceni, može dati i oralni, sistemski antimikotik u jednokratnoj dozi.
Dijagnostika
Uzimanje grupe sekreta, vaginalni bris, cervikalni bris, test na vaginoze, ciljane bakteriološke pretrage na ureaplazmu, mikoplazmu i hlamidiju.
Lečenje se sprovodi na osnovu uzetih briseva (vaginalnog i cervikalnog) i na osnovu dobijenih rezultata i antibiograma lekar određuje terapiju. U okviru terapije ne treba zaboraviti ni ulogu nadoknade saprofitne vaginalne flore. III grupa: lokalni probiotici i adekvatni preparati za intimnu higijenu,IV I V grupa: antibiotici, VI grupa: antimikotici, adekvatni preparati za intimnu higijenu, preporučuje se dijeta sa što manje svih vrsta šećera.
Vaginalne upale moguće je sprečiti redovnom ličnom higijenom, izbegavanjem čestih promena seksualnih partnera, primenom barijerne kontracepcije (kondomi) tokom seksualnih odnosa, izbalansiranom ishranom sa što manje preradjenih šećera, oblačenjem odeće od prirodnih vlakana, izbegavanjem sedenja u kadama, jakuzijima i toplim kupkama kao i izbegavanjem čestih vaginalnih ispiranja i dužeg sedenja u mokroj odeći (kupaćem kostimu).
Bakterijska vaginoza
Bakterijska vaginoza nastaje usled porasta broja bakterija koje su inače u manjem broju prisutne kao normalan deo bakterijske flore, uz istovremeno smanjenje protektivnih bakterija Lactobacillus, koje stvaraju mlečnu kiselinu neophodnu za održavanje optimalne pH vrednosti vagine i zaštitu od infekcija. Bakterije koje štite vaginalnu sluzokožu se nazivaju "saprofitna vaginalna flora".
Uzrok poremećaja vaginalne flore nije tačno poznat. Međutim, postoje neki faktori koji mogu povećati rizik od nastanka bakterijske vaginoze. Bakterijska vaginoza se razvija kada je narušena prirodna ravnoteža u vagini. Normalno, zdravi laktobacili su dominantne bakterije u vagini, ali ako se razvije bakterijska vaginoza, druge neželjene bakterije počinju da prerastaju laktobacile.
Mikroskopskim pregledom preparata vaginalnog brisa uočava se masa gram labilnih bacila i kararkerističnih clue ćelija (epitelne ćelije prekrivene masom bakterija), nedostatak laktobacila, a leukociti nisu prisutni. Vrednost ph je povišena (ph>4.5), a aminski test je pozitivan.
Terapija
Bakterijske infekcije i vaginoze se leče primenom antibiotske terapije, po preporuci ginekologa. Antibiotici mogu da budu efikasni, ali oni imaju svoje nedostatke i nose rizik za razvoj rezistencije zbog čega je i važno da preporuka za antibiotsku terapiju bude racionalna i pre svega data od strane nadležnog ginekologa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.