Magna carta Milorada Dodika i nacionalni blok ispred BiH

Magna carta libertatum je ustavni dokument kojim je ograničena moć engleskih kraljeva, počevši od Džona, engleskog kralja iz dinastije Plantagenet s kraja 12. i početka 13. vijeka, koji je dobio nadimak Bez Zemlje jer se nije očekivalo da će naslediti zemlju od svog oca Henrija II, jer je bio najmlađi od petero braće. Preuzeo je tron nakon smrti brata Ričarda I, zvanog Lavlje Srce. Džon je često uzimao u svoje ruke izvršnu i sudsku vlast, pravdajući se time da je kralj iznad svakog zakona.

Magna carta Milorada Dodika i nacionalni blok ispred BiH
FOTO: Bijeljina danas

On je konstantno povećavao takse i poreze da bi finansirao rat sa Francuskom sa ciljem da povrati izgubljene posjede koje je izgubio u ratu sa francuskim kraljem Filipom II. Nakon pobune plemstva, ali i običnog naroda, nastala je Magna carta gdje je on, a nakon njega i ostali engleski kraljevi, morao da poštuje zakon kojim se ograničava moć kralja.

Nakon skoro hiljadu godina međunarodna zajednica je odredila osobu koja će da se ponaša na način na koji je to radio gore pomenuti kralj, u državi koju je ona kreirala, i dala mu naziv - visoki predstavnik, aludirajući time da je viši od zakona i ustava, valjda? (Pret)poslednji u nizu takozvanih visokih predstavnika Valentin Incko je „naredio" zakon kojim se kažnjava „svako negiranje genocida u Srebrenici", valjda u nadi da ostane upamćen po nečemu zvučnom, a ne samo sporadičnim saopštenjima i visokoj plati koju je primao sve ove godine.

Nije očekivao srpsko jedinstvo, u to vjerujem. Nadao se uzdržanoj opoziciji koja neće ulaziti u bilo kakav vid saradnje sa Dodikom, koji već godinama marginalizuje poziciju VP. Istina je da Dodiku ide na ruku ovakav razvoj situacije imajući u vidu politiku koju vodi SNSD, i separatističko nastupanje u okviru zajednice koja se zove BiH. Izborna kampanja se ne zaustavlja, iako formalno traje mjesec dana pred izbore, tako da je teško bilo opoziciji da pređu preko političkih neslaganja i nađu zajednički jezik sa Dodikom, što je rezultiralo nacionalnim stavom o veoma bitnom pitanju u Bosni i Hercegovini.

Nakon svega što se desilo - nema nazad, ni za Dodika, ni za opoziciju ni za Incka, koji mora da se kaje zbog ove odluke. Ovo je prilika za Republiku Srpsku koja se ne smije ispustiti. Krajnje je vrijeme da se zatvori besmislena kancelarija OHR-a i strane sudije vrate svojoj kući, predugo su bili u gostima iako to bilo i Bliskoistočno Sarajevo, što bi rekao Danijel Simić. Dodik je toliko puta „potegnuo" priču o protjerivanju stranaca, referendumu (o nezavisnosti) da ga javnost ne shvata najozbiljnije, tako da bi povlačenje u ovom slučaju, kada se zaista ima prilika nešto konkretno uraditi, bilo političko samoubistvo. Ovo je njegova Magna carta kojom može ograničiti uticaj Zapada u BiH. PDP i SDS, prije svih ne mogu, i ne treba, da se povuku iz nacionalnog bloka pored svega što su radili na zajedničkom nivou BiH.

Oko ovakvih pitanja ne bi trebalo biti podjele nikakve vrste. Citiraću mog drugara Igora: „Republika Srpska nije ni Mile, ni Radovan, ona je svaka kuća iz koje je borac VRS i 30.000 žrtava položenih u njene temelje." Time treba da se vodimo kao narod, i time treba da se vode svi oni koji nas predstavljaju u institucijama Republike Srpske, i Bosne i Hercegovine.

Zapadni mediji ni slova o svemu što se dešava kod nas. Nismo u interesnoj sferi, a kako i očekivati da budemo, pored Sjevernog toka, kinesko-američkog „blago hladnog" rata, povlačenja Amerike iz Avganistana, odlaska Merkelove itd. Da li možemo neopaženo uzeti cijeli kolač i dobiti ono što smo trebali dobiti prilikom raspada SFRJ?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA