Na dugoj tranzicijskoj putanji, negdje smo se svi usput izgubili. Pokazuje, to između ostalog, što je i danas u 21.vijeku glavno mjerilo vrijednosti žene na našim prostorima - da li je udata. Na sreću ima onih žena koje ne podliježu takvim stereotipima i cijeloj "čaršiji" prkose uz osmijeh.

„Nisam se udala do sad, tek se sad neću udati" - kaže Ivana za portal Bijeljina Danas i objašnjava da se često u posljednje vrijeme tako našali na svoj račun.

Toliko puta smo čuli da je već postala mantra, to da se muškarci zapravo, plaše uspješnih i ostvarenih žena. Potvrđuje nam da se i sama često susreće sa sličnim predrasudama.

„Živimo u takvom društvu koje se još uvijek bavi predrasudama i floskulama, a ne stvarnom suštinom. Kod nas je uvriježeno mišljenje - kako li je ona došla do toga, ko zna šta je to i slično. Ja potičem iz patrijarhalne porodice, gdje se njeguje porodične vrijednosti i smatram da ženu krasi majčinstvo i porodica. Da je najveći uspjeh kada vas u starosti okružuje sopstvena porodica, djeca, suprug.. Mislim da je to želja svakog normalnog pa i moja. Vjerovatno iz tog razloga i nisam trčala u to samo da bih zadovoljila formu ili je prosto sudbina pa se nije desilo do sada. Ali ako me pitate želim li odgovor je: Da, da, da!"- sa osmijehom kaže Ivana.

Ivana kaže da je kroz profesionalni život oduvijek radila okružena više muškarcima, te da je shvatila da će oni saslušati žensko mišljenje, ali da će na kraju opet uraditi onako kako su naumili. Zato smatra da žene trebaju preuzeti odgovornost i jasno i glasno poručiti šta žele, a ne da prepuštaju da im drugi govore šta je to najbolje za njih.

„Nekako se smatra da je politika više za muškarce nego za žene, ali valjda mi žene znamo najbolje šta nama treba i šta je to najbolje za nas" - kaže Ivana Stanišić, koju je profesija cijeli život „gurala" u muški svijet. Prvo kao inženjera građevine, izvršnog tehničkog direktora u A.D. Vodovod i Kanalizacija, pa potom i kao gradskog odbronika baveći se politikom kojom još uvijek, na našim prostorima, ubijedljivo vladaju muškarci.

„Generalno, kada pogledate rukovodioce u javnim preduzećima u Bijeljini ili u gradskoj upravi načelnike odjeljenja, tu je jako malo žena. U prošlom sazivu je bila samo jedna načelnica čini mi se, sve ostalo su bili muškarci. Sada mislim da nema nijedne žene koja obavlja tu funkciju. Kada je riječ o preduzećima, ja mislim da sam bila jedini izvršni direktor u javnom preduzeću. Po defaultu je propisano da to moraju biti muškarci" - navodi Ivana.

Ističe da je zagovornik udruženja gdje se žene trude i bore za svoju probleme i trude se da se njihova pitanja čuju. Međutim, ono što nama treba jeste da nas ima više u procesima odlučivanja, smatra ona i dodaje da žene treba da daju svoj glas za nešto što ih se tiče, a ne da to čine muškarci u njihovo ime.

„Danas žene treba da biraju da li će da rade ili da rađaju djecu, što je potpuno nezamislivo u 21. vijeku. Obrazovanje je jako bitno, jer što je žena obrazovanija to je i ekonomski sigurnija i nezavisnija i ima veće samopouzdanje da se angažuje i učestvuje u društvu i u odlučivanju" - ističe.

U životu se, kako kaže rukovodi vjerom u ljude i traži dobro u svakome.

„Nekako se zaista trudim, da dam što mogu više od sebe u bilo kojem odnosu, sa kolegama na poslu, u porodici, sa prijateljima. Kada bi svi bili malo bolji jedni prema drugima i razumjeli potrebe i želje onog drugog, svima bi nam bilo mnogo bolje" - zaključuje Ivana.

Zanima me društveni i humanitarni rad

Ivana je za vrijeme rata sa porodicom iz Živinica došla u Bijeljinu gdje je završila osnovnu, a zatim srednju ekonomsku školu.

„Potičem iz obrazovane porodice, moj otac je dugi niz godina radio kao prosvjetni radnik. Smatram da je obrazovanje jako bitno, ali tada u tom periodu života kada smo izbjegli, svima je prioritet bio samo preživjeti, a zatim da imamo krov nad glavom. Tada sam upisala ekonomsku školu, samo da imam nešto završeno. Poslije sam se odlučila za građevinu što je iznenadilo moje roditelje. Uvijek morate imati svoj pravac i cilj, jasno da znate šta želite i da budete uporni da to i završite" - poručuje.

Nakon završenog fakulteta odmah se zaposlila u vodovodnom društvu u Bijeljini, gdje radi već 14 godina. Uporedo s tim politički je aktivna kao gradski odbornik u skupštini Grada, a odnedavno je i član Republičke stranke Srpske.

„Učestvovala sam u mnogim infrastrukturnim projektima u gradu i to mi je neki podstrek za dalje. Ono gdje sebe sada želim više da dam jeste društveno koristan rad za žene, neka humanitarna djelovanja i slično, da utičem na neke stvari koje tište sve građane, a žene posebno" - ističe Ivana i objašnjava kako žene i danas u društvu imaju dvostruku ulogu, da kod kuće budu domaćice, a da na poslu daju svoj maksimum.

Balade i putovanja

Slobodno vrijeme voli da provodi sa prijateljima i porodicom. Pored toga voli i da putuje koliko joj to, kaže, mogućnosti dozvoljavaju.

„Ne treba nam mnogo ni novca ni vremena, jer toliko ima divnih mjesta za lijepo druženje s porodicom ili prijateljima tu kod nas u Semberiji. Iznenadim se i sama kada vidim na društvenim mrežama koliko u Bijeljini ima lijepih i neotkrivenih mjesta koje ljudi na neki svoj kreativan i inovativan način pretvore u nešto što vrijedi posjetiti. Trebamo podržati takve ljude koji se trude, a time i domaći turizam".

Ističe da kada bude neka starija gospođa i osvrne se na život iza sebe, želi da prepričava šta je sve uradila, a ne da se žali na ono što nije uradila.

„Uspomene i prijateljstva su nešto što ostaje za čitav život, nikakve kule ni gradovi" - ističe Ivana.

U razgovoru nam otkriva i da je muzika njena ljubav. Svojevremeno je išla u muzičku školu, pjevala je i u horu Srbadija, a danas kada je sa prijateljima često se dohvati mikrofona.

„Većinom volim da pjevam balade, jer ja sam jako emotivna bez obzira što radim u tom nazovimo ga „muškom svijetu". Muzika je zaista nešto što me pokreće. I dan danas često sa društvom zapjevam" - kaže Ivana.

M.E

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.