Sveta Petka je jedna od najznačajnijih svetiteljki u istočnoj i južnoj Evropi, a zanimljivo je da je na Bliskom istoku poštuju i mnogi nehrišćanski narodi.

Živjela je u Epivatu (Mala Azija) krajem 10. i početkom 11. vijeka. Po predanju je najveći dio svog života provela u pustinji uz molitvu, post i usamljenost. Ostala je djevica cijelog života.

Predanje kaže i da joj je u snu Isus Hrist naredio da se vrati u civilizaciju, dajući joj moć da liječi bolesne. Njena čudotvorna moć ostala je po legendi da traje i poslije smrti, te su ljudi nastavili da se iscjeljuju na čudotvornim izvorima koje je ostavila iza sebe.

Vjeruje se da čudotvorna voda sa izvora kod kapele Svete Petke u crkvi Ružica liječi mnoge bolesti, a naročito probleme sa očima. Pravoslavci iz mnogih zemalja zato upravo svakog 27. oktobra dolaze da uzmu vodu sa svog izvora u nadi da će im podariti dobro zdravlje ili izlječenje od trenutnih oboljenja.

Na njenom grobu, kaže legenda, događala su se čuda. Bugarski car Jovan Asen 1238. po jednima je oteo, po drugima jednostavno prenio mošti svete Paraskeve u svoj prestoni grad Trnovo. Kad su Turci osvojili Bugarsku, mošti su prenijete, po zapovijesti sultana Bajazita, u grad Jaši.

Kneginja Milica uspjela je 1396. da izmoli svetiteljkine mošti i sahrani ih u crkvi Ružici, na Kalemegdanu, gdje svake godine kolona žena čeka u redu za čudotvornu vodu. Sultan Sulejman Drugi prenio je mošti svete Paraskeve 1521. u Carigrad. Konačno, 1641. carigradski patrijarh Partenije poklonio je mošti moldavskom knezu Vasiliju Lupulu koji ih je prenio u Jaši i položio u crkvu Svijeta tri jerarha, gdje su i danas.

EVO KAKVA SU VJEROVANJA

Narodna vjerovanja kažu da na današnji dan ne smije da se pere veš, da se šije, da se radi težak posao, a pogotovo to ne treba da rade žene.

Mnogi koji vjeruju u Svetu Petku, tvrde da se ona uvek odazove molitvama, posebno za zdravlje i sreću porodice.

Ali, kad je neko jednom prizove u svoj dom, ona kasnije dolazi i nepozvana, kad god porodici prijeti neka nesreća.

Javlja se i upozorava svoje vjernike uglavnom kroz snove. Svetu Petku, na njen dan, 27. oktobra mnogi prizivaju u pomoć, paleći tamjan i zalivajući slavski hljeb crvenim vinom, pominjući u molitvama Petkovicu ili Pejčindan. Potom popiju vodu sakupljenu s izvora uz manastire posvećene njoj. Ta se voda naziva adžijama.

Njome u ponoć treba ugasiti i svijeću koja se taj dan, drži upaljena 24 sata.Svijeća se čuva do sledeće slave jer ima svojstvo zaštitnika.

Vjeruje se da se na Kalemegdanskoj tvrđavi nalazi čudotvorna voda koja liječi one koji je uzimaju s vjerom u Boga i ljubavlju prema Paraskevi.

Kapela Svete Petke je podignuta na tom izvoru za koji se vjeruje da iscjeljuje očne bolesti i u tu se, kao velika svetinja, čuva mali prst svetiteljke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.