Nova stara godina
Turbulentna godina je iza nas, a i pred nama. U oktobru nas očekuju opšti izbori što znači da ćemo opet cijelu godinu stojati na braniku vitalnog nacionalnog interesa, podijeljeni na patriote i izdajnike. Barem će političari stvoriti takvu atmosferu. Doduše, takav ambijent je već napravljen blokadom državnih organa i pričom o vraćanju nadležnosti sa nivoa BiH na nivo Republike. Iako smo navikli na zagrijanu atmosferu, moram priznati da sve više ljudi sa kojima razgovaram ističe kako ovo “ne miriše na dobro” i da im se ne sviđa trenutna atmosfera, koja je očigledno više nego zagrijana.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Mi smo duboko politizovano društvo. Izbori su na svake dvije godine, tako dok se skinu plakati sa bandera i podijele fotelje nakon jednih izbora, eto ih pred vratima novi. Doduše, opšti izbori nisu u toj mjeri zanimljivi kao lokalni, gdje se uz mnogobrojne kafe u toku dana razlaže imovinski karton, karakterne osobine i afere svakog pojedinca, aktera političke trke, potencijalnog odbornika lokalnog parlamenta. Ono što je zajedničko lokalnim i opštim izborima jesu kuloarska nagađanja ko će biti kandidat, ko je u koaliciji sa kim, kakve su im šanse za prolaz i sl. koja se izlažu u razgovoru sa prijateljima, kolegom na poslu, ili supružnikom. Ovo društvo mazohistički živi politiku. Znate onu scenu iz filma Varljivo leto '68 kada Bata Stojković sa strašću govori svome sinu Petru o marksizmu, kako marksizam nije kao drugi predmeti i kako on "prožima sve pore našeg društva". E, to je to, ako me razumijete. Ljudi na ovom podneblju znaju sve o svemu, sukobiće se sa tim istim prijateljima i kolegama sa posla radi politike, braniće politiku jedne opcije "srčanije" od samih političara, a zubi im kvarni i nisu otišli na more poslednjih 20 godina. Nema se kad o tome misliti, nego da vidimo šta će biti sa opozicije i njihovog gambita sa Nešićem, hoće li biti Ljubišinog opoziva i može li Dodik opet pobijediti tim domaćih protivnika koji ima nekoliko registrovanih stranih igrača...
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Srbiju takođe čekaju izbori, kao i Francusku, na proljeće. Dok su u Srbiji prilično izvjesni, u Francuskoj može biti suprotno. Makron vs. krajnja desnica, jednostavno gledano. Erik Zemur, francuski pisac i nekadašnji novinar koga zovu "francuski Tramp", čiji rejting uporno raste, će biti kandidat na ovim izborima. Tu je i Marin le Pen, dugogodišnja političarka i predsjednica partije Narodni front. Ako njih dvoje ne uspiju naći zajednički jezik, a inače nisu u dobrim odnosima, Emanuela Makrona vjerovatno čeka još jedan mandat. Ako se, ipak, nekim slučajem dogovore, biće to zanimljiva trka s obzirom da francuski politički sistem funkcioniše tako što nakon prvog kruga izbora, dva kandidata koja imaju najviše glasova u prvom krugu se suočavaju u drugom, a Zemur i le Penova stoje solidno prema istraživanjima. Ako se desi da Makron, koji je smatran mješavinom liberalnog socijaldemokrate i konzervativca, izgubi na izborima, biće to ozbiljan zaokret prije svega po pitanju problema sa muslimanskom populacijom, koja je najbrojnija upravo u Francuskoj. Vil Haton iz britanskog Gardijana navodi da mnogi Francuzi smatraju islamske vrijednosti nekompatibilnim sa izvornim francuskim vrijednostima, prije svega pitanje laicizma, prema kome vjeru i politiku ne treba mješati. On dalje kaže da su francuski muslimani "disproporcionalno naseljeni u bezdušne betonske džungle(predgrađa)", i citira bivšeg francuskog premijera Manuela Valsa koji kaže da su oni "izolovani u teritorijalnom, socijalnom i etičkom aparthejdu". Sve to utiče na rast militantnog i ekstremnog islamizma. Šta će krajnja desnica raditi po tom pitanju u slučaju pobjede, i da li će "francuski Tramp" graditi neki svoj zid, ostaje da vidimo.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA











