Nova stara godina

Turbulentna godina je iza nas, a i pred nama. U oktobru nas očekuju opšti izbori što znači da ćemo opet cijelu godinu stojati na braniku vitalnog nacionalnog interesa, podijeljeni na patriote i izdajnike. Barem će političari stvoriti takvu atmosferu. Doduše, takav ambijent je već napravljen blokadom državnih organa i pričom o vraćanju nadležnosti sa nivoa BiH na nivo Republike. Iako smo navikli na zagrijanu atmosferu, moram priznati da sve više ljudi sa kojima razgovaram ističe kako ovo “ne miriše na dobro” i da im se ne sviđa trenutna atmosfera, koja je očigledno više nego zagrijana.

Nova stara godina
FOTO: Depositphotos

Mi smo duboko politizovano društvo. Izbori su na svake dvije godine, tako dok se skinu plakati sa bandera i podijele fotelje nakon jednih izbora, eto ih pred vratima novi. Doduše, opšti izbori nisu u toj mjeri zanimljivi kao lokalni, gdje se uz mnogobrojne kafe u toku dana razlaže imovinski karton, karakterne osobine i afere svakog pojedinca, aktera političke trke, potencijalnog odbornika lokalnog parlamenta. Ono što je zajedničko lokalnim i opštim izborima jesu kuloarska nagađanja ko će biti kandidat, ko je u koaliciji sa kim, kakve su im šanse za prolaz i sl. koja se izlažu u razgovoru sa prijateljima, kolegom na poslu, ili supružnikom. Ovo društvo mazohistički živi politiku. Znate onu scenu iz filma Varljivo leto '68 kada Bata Stojković sa strašću govori svome sinu Petru o marksizmu, kako marksizam nije kao drugi predmeti i kako on "prožima sve pore našeg društva". E, to je to, ako me razumijete. Ljudi na ovom podneblju znaju sve o svemu, sukobiće se sa tim istim prijateljima i kolegama sa posla radi politike, braniće politiku jedne opcije "srčanije" od samih političara, a zubi im kvarni i nisu otišli na more poslednjih 20 godina. Nema se kad o tome misliti, nego da vidimo šta će biti sa opozicije i njihovog gambita sa Nešićem, hoće li biti Ljubišinog opoziva i može li Dodik opet pobijediti tim domaćih protivnika koji ima nekoliko registrovanih stranih igrača...

Srbiju takođe čekaju izbori, kao i Francusku, na proljeće. Dok su u Srbiji prilično izvjesni, u Francuskoj može biti suprotno. Makron vs. krajnja desnica, jednostavno gledano. Erik Zemur, francuski pisac i nekadašnji novinar koga zovu "francuski Tramp", čiji rejting uporno raste, će biti kandidat na ovim izborima. Tu je i Marin le Pen, dugogodišnja političarka i predsjednica partije Narodni front. Ako njih dvoje ne uspiju naći zajednički jezik, a inače nisu u dobrim odnosima, Emanuela Makrona vjerovatno čeka još jedan mandat. Ako se, ipak, nekim slučajem dogovore, biće to zanimljiva trka s obzirom da francuski politički sistem funkcioniše tako što nakon prvog kruga izbora, dva kandidata koja imaju najviše glasova u prvom krugu se suočavaju u drugom, a Zemur i le Penova stoje solidno prema istraživanjima. Ako se desi da Makron, koji je smatran mješavinom liberalnog socijaldemokrate i konzervativca, izgubi na izborima, biće to ozbiljan zaokret prije svega po pitanju problema sa muslimanskom populacijom, koja je najbrojnija upravo u Francuskoj. Vil Haton iz britanskog Gardijana navodi da mnogi Francuzi smatraju islamske vrijednosti nekompatibilnim sa izvornim francuskim vrijednostima, prije svega pitanje laicizma, prema kome vjeru i politiku ne treba mješati. On dalje kaže da su francuski muslimani "disproporcionalno naseljeni u bezdušne betonske džungle(predgrađa)", i citira bivšeg francuskog premijera Manuela Valsa koji kaže da su oni "izolovani u teritorijalnom, socijalnom i etičkom aparthejdu". Sve to utiče na rast militantnog i ekstremnog islamizma. Šta će krajnja desnica raditi po tom pitanju u slučaju pobjede, i da li će "francuski Tramp" graditi neki svoj zid, ostaje da vidimo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA