"Herojski narod Srbi žrtvovao se za našu Evropu"

Jedva da je ijedan drugi narod osim Srba u zadnje tri decenije u zapadnoj Evropi toliko brutalno kritikovan.

"Herojski narod Srbi žrtvovao se za našu Evropu"
FOTO: Nezavisne

Autor: Christoph Mörgelli,  Preveo: Branislav Savičić, Nezavisne

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Većina međunarodnih stavova poslije raspada Jugoslavije bila je negativna - uz to još praćena i strašnim neznanjem. Za skoro sve komentatore su već unaprijed bili utvrđeni glavni uzročnici rata, a s tim i povezanih zločina. Kad je austrijski pisac i dobitnik Nobelove nagrade Peter Handke 1996. zatražio pravdu za Srbe dospio je u pravi cunami negodovanja. Prije svega su bješnjeli njemački i francuski feljtoni.

Mnogi Srbi i Srpkinje se s pravom osjećaju ostavljeni na cjedilu. Oni trpe zbog strašne slike koju su o njima širili drugi. Još i prije izbijanja Prvog svjetskog rata su Srbe čak i ozbiljne novine u Dunavskoj monarhiji i Njemačkom carstvu obilježavali kao varvarski, odvratan narod, kao ušljivu bagru razbojnika i ubica kraljeva. Ko njima padne u ropstvo, tome su vadili oči, odsijecali nos, uši i genitalije. "Srbija mora umrijeti", stajalo je na ratnim razglednicama sila Osovine.

Solidarnost Švajcaraca

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Neki Švajcarci su to vidjeli drugačije. Medicinska sestra Luise Probst, koja je 1913. tri mjeseca povodom pomoći Crvenog krsta u Beogradu njegovala ranjene, o Srbima je napisala sljedeće: "Razumjeli smo njihovu borbu za slobodu i radovali smo se njihovim pobjedonosnim borbama".

Drugi balkanski rat protiv Bugara je zaista bio pobjedonosan i u bolnici je dolično proslavljan. Sestra Probst je ljude u "divljoj stranoj zemlji" doživjela kao ljubazne i predusretljive i potpuno je bila ubijeđena u švajcarsku misiju "da u nevolji stoji uz Srbe". Rodolphe Archibald Reiss, profesor kriminalistike u Lozani, je kao neutralni posmatrač izvještavao o neopisivim ratnim zločinima koje su početkom Prvog svjetskog rata nad Srbima počinile austrougarske trupe.

"Odavno je moćna Austrougarska odlučila da uništi mali demokratski i slobodom opijeni narod".

Švajcarski ekspert je dokumentovao upotrebu zabranjenih eksplozivnih projektila, koji su uzrokovali strašne povrede, ubijanje zarobljenika kao i civila - djece, žena i staraca - silovanja, svojevoljna odsijecanja dijelova tijela, uzimanja talaca, pljačkanja i namjerna paljenja. Sve ove planski počinjene strahote nad Srbima, kao i pucnjava na neutvrđene gradove bili su suprotni ratnom pravu.

Krivi za ovaj "masovni sadizam" - facit švajcarskog kriminaliste Reissa - su bili pretpostavljeni, koji su izričito naredili ovakvo uništavanje. Posebno brutalno su divljali vojnici Dunavske monarhije, nakon što su im Srbi između 16. i 24. avgusta 1914. kod Jadra i na Ceru priredili strašan poraz. Blamaža za brojčano i tehnički nadmoćnu carsku armiju je bila poražavajuća, da se ona na njemačkom govornom području što je moguće više prešutkivala. Nakon 1916. su se hrabri srpski vojnici - većinom seljaci i pastiri - na strani pobjedničke Antante ponovo izborili za svoju otadžbinu.

Uzorna uprava

Vijekovima je ovaj narod živio u ratnoj napetosti između Zapada i Istoka. U ranom srednjem vijeku su u rimski Ilirik useljeni Sloveni pod uticajem Vizantije lagano pokršteni. Od 1171. je preko dva vijeka vladala dinastija Nemanjića, koja je 1346. dostigla vrhunac krunisanjem srpsko-grčkog cara Stefana Dušana. Srpska pravoslavna crkva je bila vjerna služiteljica državne ideje, ali je istovremeno uživala priličan stepen autonomije. Dušan je sastavio Zakonik, koji je ograničio prava i privilegije vladajućih u odnosu na narodnu masu, osigurao uzornu upravu i utvrdio nezavisnost sudova čak i prema caru. U odlučujućoj bici od 15. juna 1389. na Kosovu polju su pali kako turski sultan Mehmed, tako i srpski kasnije svecem proglašeni vladar Lazar, o čijem se ishodu može raspravljati.

U stihovima nalik himni, Srbi su u slučaju izdaje sve blistavije opjevali heroja Miloša Obilića, viteza bez straha i krivice, koji je ubio sultana i spriječio tiraniju. Johann Wolfgang Goethe se pored srpskih ljubavnih pjesama divio i ljepoti pjesama o kralju Marku Kraljeviću (1335-1394/95): "On je najveći i nesalomljivi srpski junak, s neograničenom snagom, htjenjem i ostvarenjem".

Pogrešna bi bila predstava da je na Kosovu polju propalo srpsko carstvo, jer je ono u ekonomskom i kulturnom procvatu trajalo još sedam decenija. Bazelski istoričar Heinrich Gelzer je tugovao zbog "jada svjetske istorije" i "nesrećnog dana" iz 1389, koji je Srbima, kao "divnom narodu, najplemenitijem među slovenskim plemenima" oduzeo vladavinu. Srbija je još do 1459. pružala grčevit otpor nadirućim Turcima, ali je konačno podlegla.

Turska vladavina

Nijedan narod se nije toliko dugo borio protiv osmanlijske vlasti kao Srbi, bili su prvi na udaru Turaka i zadnji u njihovom protjerivanju. Srpska država je s mape nestala 350 godina. Zahvaljujući neprestanom djelovanju Pravoslavne crkve, izraženom osjećaju za tradiciju i živom sjećanju na raniju junačku epohu, Srbi se nikad nisu mogli pomiriti sa svojim okupatorima. Oni su uvijek u borbi protiv Turaka podupirali Austrijance, Venecijance i Ruse. Samostalnost su ipak dobili vlastitim naporima. Od 1804. do 1814. se Đorđe Petrović, Crni Đorđe (Karađorđe), podigao na ustanak i višestruko pobijedio Turke.

Nakon poraza je Miloš Obrenović 1815. organizovao Drugi srpski ustanak i izborio samostalnu kneževinu. Poznati njemački istoričar Leopold von Ranke je 1829. svojim djelom "Srpska revolucija" ponovo tematizovao prošlost Srbije u evropskoj istoriografiji i opovrgnuo predrasudu o bespovjesnosti slovenskih balkanskih naroda i njihove nesposobnosti da stvore državu.

Devetnaesti vijek je donio više smjena na prijestolu između porodica Karađorđević i Obrenović, ali i laganu političku, privrednu i kulturnu modernizaciju. Rusija je podsticala težnje za političko i kulturno ujedinjenje svih Slovena (panslavizam), a još i danas čini neku vrstu zaštitne moći. 1882. je Srbija proglašena kraljevinom. Nisu izostali ni tragični događaji, kao npr. ubistvo kraljevskih parova 1903. i 1934. Pod kraljem Petrom I Karađorđevićem je Srbija u Drugom balkanskom ratu 1913. udvostručila svoju teritoriju. U njen sastav su došli Sandžak, Kosovo i sjeverna Makedonija. Nakon prvog svjerskog rata je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), od 1929. nazvana Jugoslavija, koja se odlučila za neutralnost. 1941. je Jugoslaviju bombardovanjem Beograda bez objave rata napala nacistička Njemačka. Zemlja je morala kapitulirati, pri čemu su Hrvati mnogostruko sarađivali s Nijemcima, što objašnjava kasnije napetosti. Srbi su izborili dvije male pobjede.

U jesen 1941. je formiranjem Užičke republike stvorena prva slobodna teritorija u porobljenoj Evropi, a 12. februara 1942. je 105 zarobljenika uspjelo pobjeći iz koncentracionog logora u Nišu. Jugoslavija je sa 1,7 miliona mrtvih, dakle preko 10 procenata stanovništva, krvlju morala platiti Drugi svjetski rat.

Sporno NATO bombardovanje

U novembru 1945. je harizmatični vođa pokreta otpora Josip Broz Tito proglasio komunističku republiku Jugoslaviju, koja se sastojala od Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Hrvatski diktator Tito se uskoro okrenuo od sovjetskog modela socijalizma i približio Zapadu. Početkom devedesetih je došlo do raspada jugoslovenske države i krvavih jugoslovenskih ratova. Slobodan Milošević, sin crnogorskih roditelja, je kao komunistički nacionalista vojno pokušao spriječiti separatizam pojedinih republika.

U zloglasnim balkanskim ratovima na kraju 20. vijeka su svi učesnici počini zlodjela i ratne zočine. Uzroke i posljedice, žrtve i zločince je zbog dugogodišnje etničke isprepletenosti nasilja, neprijateljstava i progona teško klinički razlikovati. Za Zapad je srpska strana od početka bila pokretač rata i agresor.

Višesedmično teško bombardovanje srpskih gradova iz 1999. od strane NATO-a (uz njemačko učešće pod crno-zelenom vladom) je do danas snažno osporavano, jer je uslijedilo bez UNO mandata. U svakom slučaju Srbi današnjem američkom predsjedniku Joeu Bidenu nisu zaboravili njegove tadašnje riječi: "Ja sam predložio da pošaljemo američke pilote i razorimo sve mostove preko Drine, [...] ja sam predložio da bombardujemo Beograd."

U međuvremenu je umanjena Republika Srbija odavno parlamentarna demokratija, koja ne treba dodatne časove izvana. Predsjednik je Aleksandar Vučić iz Srpske napredne partije, predsjednica Vlade je Ana Brnabić iz LGBT populacije. Srbi u zemlji i inostranstvu važe za sposobne preduzetne poslovne ljude, prije svega u zanatstvu i uslužnim djelatnostima, ali i u nauci. Oni nisu manje moderni i otvoreni od drugih. Mitovi iz njihove junačke prošlosti su za njihov život toliko važni kao sto su sage o Tellu i Rütli zakletve za nas Švajcarce. Odavno su Srbi od junaka istorije postali junaci sadašnjosti.

Moguće je da se kako vizionarski, tako i samosvjesni elektroinženjer Nikola Tesla uopšte ne bi čudio što danas većina elektroautomobila nosi njegovo ime. U njegove poznanike se ubrajaju pisac Mark Twain i bankar J. Pierpont Morgan ili veliki preduzetnici Georg Westinghouse i John Jacob Astor IV. Teslini elektroeksperimenti su fascinirali savremenike, tako da se brzo uspeo do Wunderkinda visokog društva Manhattana. Takve predstave na bini su ljutile Mihajla Pupina, takođe srpskog profesora fizike na Columbia univerzitetu.

Visoki, mršavi i elegantni Nikola Tesla je s gustom crnom kosom i izrazito plavim očima uskoro u USA postao poznata pojava. Bez akcenta je govorio engleski i više drugih jezika. Pritom je Tesla patio od opsesivno-kompulsivnog poremećaja i imao je nevjerovatan strah od bakterija. Neženja je cijeli život izbjegavao ženska poznanstva, kako ne bi bio odvraćen od svoje istraživačke revnosti.

Sijevajuće, iskrebacajuće laboratorije

Istraživač je kao četvrto od petoro djece rođen u Hrvatskoj, tada još dijelu Austrougarske. Sin pravoslavnog sveštenika je tamo pripadao srpskoj manjini, koja je velike vrijednosti polagala na svoje junačke pjesme, na igru, muziku i svetkovine. Tesla je cijeli život bio ubijeđen da je svoj pronalazački dar i fotografsko pamćenje naslijedio od majke. Inteligentni dječak je nakon duge borbe mogao od oca izboriti dozvolu da postane inženjer.

Nakon stanica u Gracu, Pragu i Budimpešti, Tesla je dobio posao u "Continental Edison Company" u Parizu, kad je kao spoljni saradnik napravio prvi motor s naizmjeničnom strujom. Godinu dana kasnije je Srbin bez sredstava otišao u New York i zaposlio se kod Thomasa Alve Edisona. Ovaj je istrajavao na jednosmjernoj struji, tako da je došlo do razlaza. Konačno je Tesla uz pomoć Georga Westinghousea dobio "strujni rat" protiv Edisona, jer se njegova dvofazna naizmjenična struja mogla uz manje gubitke prenositi mnogo dalje. Od 1891. američki državljanin, Nikola Tesla je svoje sugrađane i potomke obogatio stotinama patenata i putokaznih otkrića. U to spadaju radioprenos, kao i električni i mehanički oscilatori. Tesla je neizostavno svojim visokofrekventnim izmjeničnim strujama htio omogućiti bežični prenos energije. Napravio je aparat za korištenje sunčeve energije i razvio daljinsko upravljanje za vozila. Pošto su njegove sijevajuće, iskrebacajuće laboratoriji na Broadwayu bili previše opasne, preselio se 1899. u Colorado Springs; svojim pojačivačima odašiljača je mogao proizvoditi napon do 12 miliona volti. 1902. je Tesla izgradio Wardemcliffe Tower na Long Islandu s ciljem da osnuje svjetsku radiostanicu, projekat koji je zbog nedostatka sredstava 1906. morao obustaviti. 1917. je Tesla opisao osnovne principe radara, 1921. je prijavio svoj patent za prvi mini-avion s principom okomitog uzlijetanja.

Tridesetih godina je objavio planove za geotermičke elektrane i radio je na oružju sa zračenjem čestica radi elektronske odbrane zemlje. Pet godina prije svoje smrti je sa 86 godina osiromašeni Tesla dobio doživotnu penziju od jugoslovenske države u visini od 7.200 dolara. Možda je ispred teniske zvijezde Novaka Đokovića Tesla najveći sin Srbije. Njegovo ime od 2006. nosi i beogradski aerodrom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA