Međunarodni odnosi se mogu teorijski opisati na više načina, ali ono što je sigurno da svako preza od jake, odnosno dobro naoružane države. Dokaz za to je uspon Ruske Federacije nakon perioda Borisa Jeljcina, gdje bilježe konstantan trend rasta, a kako je njihova ekonomska a samim tim i vojna moć rasla tako su nastajale vojne intervencije u Čečeniji 1999-2000, Gruziji 2008, Krimu 2014, Siriji 2015 i sad u Ukrajini. Tapšali su po ramenu Borisa Jeljcina i doturali mu flašu sa votkom, i pozdravljali "demokratizaciju" koju je započeo Gorbačov. Rusija je tada nijemo posmatrala događaje koje su snašli naše nesrećno podneblje, jer nije imala moć da se umješa. Sad kad ima, pored svih gore nabrojanih vojnih intervencija, njihova sfera uticaja je globalna, od Balkana do Južne Amerike i sa pravom se može reći da su svjetska sila. Ako je svijet nakon drugog svjetskog rata postao bipolaran, a s početkom devedestih godina unipolaran, sada je definitivno multipolaran, i trenutno ne postoji hegemon koji vlada svijetom. Govorimo o tvrdoj moći, da se razumijemo, jer ako govorimo o mekoj moći taj hegemon je definitivno zapad, a prije svega Sjedinjene Države.

Ukrajina, za koju Putin, ali i sovjetski arhivi kažu da je nastala voljom nekog drugog Vladimira (Iljiča Lenjina, prim.aut), je dugogodišnja geopolitička tačka koju NATO pakt koristi da kampuje u dvorištu Rusije. A ko voli nepozvane kampere u svom dvorištu? Iako je Gorbačov dobio usmena uvjernja od strane tadašnjeg državnog sekretara Džejmsa Bejkera da se NATO neće "niti inč istočno" pomjeriti, slika i prilika današnjice su potpuno drugačije. Gledajući sa različitih tački viđenja, Rusija smatra da NATO želi da je izoluje, dok neke istočne zemlje kao recimo Poljska, strahuju od nekog novog Sovjetskog saveza, i konstantno pozivaju na veće prisustvo vojnika NATO pakta na svojoj teritoriji.

Zamislite scenario u kome pored, trenutne, najveće krize još od Hladnog rata, Kina po ruskom receptu aneksira Tajvan? Tajvan nema NATO pakt da ga brani, nema sporazum sa SAD da ih brane, čak šta više, oni ih još uvijek ne priznaju kao državu, ali im je Tajvan od velikog geostrateškog značaja. Da li Sjedinjene Države spremne za dva "fronta", jer i Kina je svjetska sila, kao i Rusija? Da li bi se u tom slučaju otvorila Pandorina kutija gdje bi i neki manji regioni po istom receptu pokušali da se otcijepe i osamostale?

Evropska unija (po običaju) nije ni za jedan front spremna, to se sa sigurnošću može reći, jer pored Ukrajine imaju manju-veću krizu kod nas, krizu ideje evropske zajednice kroz porast nacionalizma i evropskog individualizma, nejednakim ekonomijama gdje se kreću, popularno rečeno "u više brzina" gdje Njemačka, Francuska itd. idu većom brzinom dok neki koče... Energetska kriza tek sledi nakon najave Rusije da će osjetiti posledice miniranja Sjevernog toka 2. Naša sreća pa nismo ovisni o gasu.

Evropska unija siječe granu na kojoj sjedi, i ekonomski jače države se možda nekako i dočekaju nekako na noge, ali će one slabije platiti cijenu rusofobije najviših evropskih zvaničnika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.