Henri Kisindžer je bio američki državni sekretar od 1973-1977.

"Javna diskusija o Ukrajini se svodi na konfrontaciju. Ali, da li mi znamo u kom pravcu idemo? Tokom svog života vidio sam četiri rata koja su počela sa velikim entuzijazmom i podrškom javnosti, od kojih nijedan nismo znali kako da završimo, a iz tri smo se povukli unilateralno. Test jedne politike jeste kako se stvari završavaju, a ne kako one počinju.

Previše puta Ukrajinsko pitanje je predstavljeno sa jedinim mogućim ishodom: hoće li se ona pridružiti Istoku ili Zapadu. Ali ako Ukrajina hoće da preživi i da napreduje, ona ne smije da predstavlja predstražu nijedne od tih strana ka drugoj - ona treba da predstavlja most između njih.

Rusija mora da prihvati da ako nastavi da prisiljava Ukrajinu da bude njihov satelit, a samim tim i da pomjera svoje granice, da će osuditi Moskvu da ponovi svoju istoriju samoispunjavajućih ciklusa recipročnog pritiska od Evrope i Sjedinjenih Država.

Zapad mora da razumije da za Rusiju, Ukrajina, nikad neće biti obična strana zemlja. Ruska istorija počinje sa nečim što se zove Kijevska Rusija. Ruska religija ja začeta u njoj. Ukrajina je bila dio Rusije vijekovima i njihove istorije su isprepletene. Neke od najvažnijih bitaka za rusku slobodu, počevši od Bitke kod Poltave iz 1709, su se vodile na ukrajinskoj zemlji. Ruska crnomorska flota - njihov način predstavljanja moći u Mediteranu - je zasnovana na dugoročnoj koncesiji Sevastopolja, na Krimu. Čak i čuveni ruski disidenti kao što su Aleksandar Solženjicin i Josif Brodski su insistirali na tome da je Ukrajina integralni dio ruske istorije, i Rusije uopšte.

Evropska unija mora priznati da njihovo birokratsko oklijevanje i podređenost strateškog elementa domaćoj politici u okviru pregovora o odnosu Ukrajine i Evrope je doprinjela tome da su pregovori u krizi. Spoljna politika je umjetnost postavljanja prioriteta.

Ukrajinci su presudan element. Oni žive u državi poliglotskog sastava, sa kompleksnom istorijom. Zapadni dio je pripojen Sovjetskom savezu 1939. godine, kada su Staljin i Hitler podijelili plijen. Krim, čijih 60% stanovnika čine Rusi, je postao dio Ukrajine tek 1954. godine, kada ga je Nikita Hruščov, Ukrajinac po rođenju, poklonio (Ukrajini prim.aut.) za 300 godišnjicu ruskog dogovora sa Kozacima. Zapad je većinski katolički; istok je većinski pravoslavni-ruski. U zapadnom dijelu se priča ukrajinski, u istočnom uglavnom ruski. Bilo koji pokušaj jedne strane Ukrajine da dominira drugom - kao što je bio običaj - će eventualno dovesti do građanskog rata ili raspada. Tretirati Ukrajinu kao dio Istočno-Zapadnog sukoba će decenijama unaprijed upropastiti bilo koji pokušaj uvođenja Rusije i Zapada, a pogotovo Rusije i Evrope, u međunarodni sistem saradnje.

Ukrajina je nezavisna država tek 23 godine; prije toga je bila pod nekom vrstom stranog protektorata još od 14. vijeka. Ono što nije iznenađujuće jeste da njeni lideri nisu naučili šta je umjetnost kompromisa, pogotovo iz istorijske perspektive. Politika nezavisne Ukrajine jasno demonstrira da korijen problema leži u naporima ukrajinskih političara da nametnu svoju volju na "neposlušne" dijelove države, prvo od jedne frakcije ka drugoj, zatim obrnuto. U tome leži srž konflikta između Viktora Janukoviča i njegovog političkog rivala, Julije Timošenko. Oni predstavljaju dva krila Ukrajine i nisu voljni da podijele moć. Mudra politika Sjedinjenih Država prema Ukrajini će tražiti način da dva dijela države sarađuju jedni sa drugim. Mi treba da tražimo način da ih izmirimo, a ne dominaciju jedne od frakcija.

Rusija i Zapad, a pogotovo frakcije u Ukrajini, se nisu vodili ovim principom. Svako od njih je učinio situaciju groom. Rusija ne bi bila u mogućnosti da nametne vojno rješenje bez da izoluje sebe, u vremenu kad su mnoge njene granice već nesigurne. Što se tiče Zapada, demonizacija Vladimira Putina nije politika; to je alibi za odsustvo politike.

Putin bi trebao da shvati, da bez obzira kakve bile njegove pritužbe, politika vojnog nametanja će proizvesti novi Hladni rat. Sa druge strane, Sjedinjene Države treba da prestanu da tretiraju Rusiju abnormalnom jer ne se ne ponaša po pravilima koje je uspostavio Vašington. Putin je ozbiljan strateg - barem što se tiče ruske istorije. Razumijevanje američkih vrijednosti i psihologije nisu njegove najsnažnije tačke. Kao što ni razumijevanje ruske istorije i psihologije nisu najsnažnije tačke kreatora politike Sjedinjenih Država.

Lideri svih strana se trebaju vratiti traženju rješenja, a ne takmičiti u tome ko će ostaviti bolji utisak. Ovo je moj koncept rješenja, prihvatljiv vrijednostima i bezbjedonosnim interesima svih strana:

1. Ukrajina bi trebala imati pravo da slobodno izabere kom ekonomskom i političkom društvu želi da pripada,

2. Ukrajina ne bi trebala pristupiti NATO-u, stav koji sam zauzeo prije 7 godina, kada sam došao na tu ideju.

3. Ukrajini bi trebalo biti dozvoljeno da slobodno kreira vladu kompatibilnu sa voljom naroda. Mudri ukrajinski lideri bi tada izabrali politiku pomirenja između raznih dijelova svoje zemlje. Na međunarodnom planu, oni bi trebali da izaberu put sličan onom koji koristi Finska. Ta nacija ne dovodi u pitanje svoju nezavisnost i sarađuje sa Zapadom na većini polja, ali pažljivo izbjegava institucionalno neprijateljstvo prema Rusiji.

4. Nije kompatibilno sa pravilima postojećeg svjetskog poretka za Rusiju da anektira Krim. Ali bi trebalo biti moguće staviti odnos Krima prema Ukrajini na manje zabrinjavajući nivo. U vezi s tim, Rusija bi trebala da prizna ukrajinski suverinitet nad Krimom. Ukrajina bi trebala da pojača autonomiju Krima na izborima kojima bi bili prisutni strani posmatrači. Taj proces bi uključivao uklanjanje bilo kakve dvosmislenosti po pitanju statusa Crnomorska flote u Sevastopolju.

Ovi su principi, ne uputstva. Ljudi koji su upoznati sa tim regionom znaju da oni neće biti prijatni svim stranama. Taj test nije apsolutna satisfakcija već balansirano nezadovoljstvo. Ako se ne pronađe neko rješenje zasnovano na ovim ili komaparabilnim elementima, put ka sukobu će biti ubrzan. To će se desiti prije nego što mislite."

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.