Bojan Petričević: Priroda stalno ljude uči pameti, ali oni nikako da usvoje znanje

Sjećam se već izbezumljenog i preumornog tasta kako vilama kupi slamu koja je plutala niz vodotok kroz dnevni boravak i mene koji pokušavam čovjeka, koji ko zna šta je sve preživio, da dozovem razumu. Tu scenu nikada neću zaboraviti, kao ni onu gdje slušam prodavca kako želi da mi proda gumene čizme za 100 KM.

Bojan Petričević: Priroda stalno ljude uči pameti, ali oni nikako da usvoje znanje

Fotograf iz Bijeljine Bojan Petričević priču o sjećanju na majske poplave 2014. godine započinje frazom da je istorija učiteljica života, ali da je lično uvijek imao izraženiji pogled u budućnost, dok univerzum, ipak, ima neke druge planove.

"Budući da živimo u ravnici Semberiji, nakon poplava iz 2010. godine sam shvatio da se ovdje voda kreće poput ulja kada ga sipate u tepsiju, dakle, ravnomjerno na sve strane. Ovdje nema pošteđenih, samo manje ili više srećnih. Suprotno mojoj želji da ne pričam o istoriji, prisjetiću se stresnog perioda posmatranja i slušanja od prije osam godina", započinje Petričević.

U razgovoru za Srnu kaže da su tih dana posmatrali vodenu stihiju kako im presijeca puteve i slušali ljude koji pričaju o šokantnim vjestima sa tek popularizovanih internet portala.

"Lično sam odlazio na lokacije da se uvjerim u tačnost informacija i gledao ljude kako izbezumljeno stoje pored presječenih puteva, nekada prirodnih vodotokova za koje u ovom modernom vremenu nismo željeli da ponovo postanu aktivni", kaže Bojan.

Priroda ima neka svoja pravila i jedno od njih je da stalno ljude uči pameti, ali, oni izgleda nikako da usvoje znanje.

"Mnogi su pominjali ilegalne lokacije za vađenje šljunka u priobalnom području, te da su tim aktivnostima narušili korito rijeke i slične teorije. Ali ćemo ih ostaviti tu gdje jesu, na vrh police za polutačne-netačne informacije", priča Petričević.

Sjeća se da se svima, kao flešbek javio osjećaj nemoći tog maja 2014. godine.

"Znamo da ne možemo mnogo samo ako priroda odluči drugačije. I odlučila je. Ova poplava je bila mnogo gora od one iz 2010. godine. Poplavljen je dio centra grada, kompletna naselja, mnoga sela, saobraćajnice, privredni subjekti, poljoprivredna dobra", sjeća se ovaj fotograf dok sa nekog od hard-diskova pokuša da pronađe fotografije koje je tih dana zabilježio.

On ističe da se i u ovom slučaju pokazalo da ljudi na Balkanu dobro funkcionišu u ekstremnim uslovima.

"Mi izgleda samo dobro funkcionišemo u ekstremnim uslovima. Umor je oslikavao lica mještana koji su pokušavali da odbrane nasip. Stavio sam se u službu prevoza, te vozio i dovozio momke koji su bili voljni da pomognu na nasipu, punio vreće... Kupovao sam i nosio pomoć ljudima po selima koji nisu mogli da izađu iz svojih kuća i dvorišta", navodi Petričević.

U daljoj priči, Bojan iz sjećanja izvlači scene i kaže da se tih dana u Semberiji spasavalo šta se spasiti moglo - od namještaja do krupnih domaćih životinja.

"Solidarisali smo se koliko je to bilo moguće. Sjećam se već izbezumljenog i preumornog tasta kako vilama kupi slamu koja je plutala niz vodotok kroz dnevni boravak i mene koji pokušavam čovjeka, koji ko zna šta je sve preživio, da dozovem razumu. Tu scenu nikada neću zaboraviti. Takođe, ni onu gdje slušam prodavca kako želi da mi proda gumene čizme za 100 KM", kaže Petričević.

Svi su kao ozeblo sunce čekali tu informaciju da se protok na branama smanjio, poput snage u umornim, mokrim i blatnjavim ljudima na nasipima."Sve počinje da se smiruje, voda se povlači i tek tada pokazuje šta je krila ispod mutne površine. Hektari uništenih usjeva, plastenika, milionska šteta kod privrednih subjekata, dvolična lica osiguravajućih kuća koja se hvataju za sitna slova, nestanak onog u šta smo mnogo uložili, energije, vremena i novca. Ali, dobro je. Svi smo na broju, živi i zdravi. Kao što to moj rođak Goran često zna reći - dobro je dok je glava na ramenima", završava priču Bojan.

Majske poplave 2014. godine u Semberiji su potpuno uništile stotine kuća i privrednih subjekata. Šteta je procijenjena na 123 miliona KM. Oporavak je trajao mjesecima, a najznačajnija pomoć obezbijeđena je putem vaučera Vlade Republike Srpske, mnogobrojnih donatora iz EU, Razvojnog programa UN i nevladinih organizacija.Tokom nezapamćenih majskih poplava 2014. godine pod vodom je bilo 40 odsto teritorije grada, 20 semberskih sela, dok je 10.000 stanovnika moralo da napusti svoje kuće.

U slučaju obilnih padavina poput onih iz 2014. godine Semberija bi danas prošla mnogo bolje, jer je Vlada Republike Srpske nakon poplava, obezbijedila 55 miliona evra za hitnu pomoć u svrhu oporavka poplavljenih područja i izgradnju vodoprivrednih objekata. Od toga je Semberija dobila 19,6 miliona KM.Iz Fonda solidarnosti izdvojeno je 7,6 miliona KM i iz kredita Svjetske banke 17 miliona.Sela pored rijeke Save su zaštićena, a opasnost više ne predstavljaju ni brdske vode.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA