Nemoj da me lažete više

Ponovo podjele u Evropskoj uniji. Može se slobodno reći da je ideja o “Sjedinjenim Evropskim Državama” prošlost. Događaji u Ukrajini i odnos prema Rusiji su po ko zna koji put jedan od razloga za podijelu među članicama Evropske unije, a nama su još jednom pokazali gdje nam je mjesto, i kakav je njihov stav po pitanju suvereniteta Srbije. Takođe, po ko zna koji put možemo da vidimo, de facto, da od integracije Zapadnog Balkana u EU nema ništa, mada me ne bi iznenadilo kad bi Ukrajinu primili u EU, a uz nju i pojedinačno tzv. državu Kosovo, Crnu Goru ili Sjevernu Makedoniju.

Nemoj da me lažete više

Tomas Šib, ambasador SR Njemačke u Srbiji, u razgovoru za "Politiku" izjavljuje kako se Kosovo i Ukrajina, odnosno Donbas, ne mogu porediti. Tako su isto govorili njegove kolege prilikom proglašenja nezavisnosti Krima, dodao bih. Ambasador navodi kako su Albanci "od kraja osmadesetih bili ugnjetavani i isključeni iz javnog života", kako je međunarodna zajednica vodila duge pregovore koji nisu urodili plodom, "čime je bezuspešno iscrpela sva sredstva za mirno rešavanje konflikta i sprečavanje humanitarne katastrofe".

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Istina je da je albanska nacionalna manjina kroz svoj Ustav uživala najširi stepen autonomije u okviru SFRJ, ali im i to nije bilo dovoljno jer im je krajnji cilj bio "Socijalistička Republika Kosovo", a nakon SFRJ nezavisno Kosovo. Takođe, derusifikacija u Ukrajini nakon Majdana je značila zabranu ruskog jezika kao regionalnog (službenog), mjenjanje imena gradova i sela, svih informativnih ploča napisanih na ruskom jeziku ispred aerodroma, željeznica i sl. Od 2016. godine sve zvanične informacije su se objavljivale isključivo na ukrajinskom i engleskom jeziku, a ukrajinske radio stanice su morale četvrtinu dnevne liste pjesama da puštaju na ukrajinskom jeziku. I tako dalje, činjenica je mnogo. Zna to gospodin Šib, ali se pravi da ne zna. Kao što svi znamo šta je dovelo do sadašnjeg konflikta u Ukrajini.

Nije puno vremena prošlo od oktobra prošle godine, samita o Zapadnom Balkanu i razgovorima o tome kad će, ne i da l' će, doći do integracije u evropsku porodicu. Čak su Slovenci spominjali 2030. godinu kad bi nas dočekali na mala vrata. Pogledaj moj tekst od 09.10.2021. "EU potvrđuje svoju posvećenost procesu proširenja i nedvosmislenu podršku evropskoj perspektivi zemalja Zapadnog Balkana", saopštili su nakon samita. Samo 7 mjeseci nakon toga smo mogli čuti prijedlog francuskog predsjednika u novom mandatu, da se zalaže za "novi tip političke evropske zajednice" koja bi omogućila zemljama van EU da se pridruže "osnovnim evropskim vrijednostima", gdje bi pridruživanje istoj "ne bi prejudiciralo buduće članstvo u EU". Ajde?!- reče onomad Bili Piton. A može i ona druga Bilijeva: "Nemoj da me lažete više!" Dakle, nemojte da vas ništa iznenadi, pa ni ono što sam rekao na početku teksta, jer je očigledno da ne postoji evropska doslednost, ako mogu taj izraz da iskoristim.

Gdje je u svemu ovome "zemlja krvi i meda"? Opet u zapećku. Nema je ni na mapi (njemačkog kancelara u okviru njegove balkanske ture).

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA