Prota Zaharije posvetio je svoj život Bogu i borbi za oslobođenje srpskog naroda od tuđinske vlasti.
Poslije viševjekovnog ropstva pod turskom imperijom (oko 1533. do 1878.), četiri decenije pod austrougarskom okupacijom (1878-1918) i teškog stradanja tokom Prvog svjetskog rata, sloboda za srpski narod u Semberiji konačno je stigla na današnji dan – 10. novembra 1918. godine, kada je oslobodilačka srpska vojska na čelu sa potpukovnikom Božidarom Zagorčićem ušla u Bijeljinu.
Prota Zaharije Popović sa porodicom i prijateljima
Uspomena i sjećanje na oslobodioce Bijeljine u Prvom svjetskom ratu, ratne dobrovoljce Semberije, Majevice i Podrinja u oslobodilačkim ratovima od 1912. do 1918. godine danas se čuvaju u Spomen-hramu Svetog mučenika kneza Lazara i svih svetih mučenika srpskih u Bijeljini koji je poznat i kao “Crkva besmrtnih heroja”. Prvo bogosluženje u ovom hramu koji se nalazi u bijeljinskoj kasarni, u danima po oslobođenju, održao je upravo prota Zaharije Popović (1874-1921), kao prvi vojni sveštenik u Bijeljini.
“Najznačajniji dan u istoriji Bijeljine”: Proglas iz 1940. godine, povodom obilježavanja dana oslobođenja Bijeljine u Prvom svjetskom ratu
Izmučen borbom za slobodu svog naroda prota Zaharije upokojio se 1921. godine, ali su bogosluženja u bijeljinskoj kasarni održavana sve do 1941. godine kada je u Bijeljini uspostavljena vlast Nezavisne Države Hrvatske (1941-1945).
"Crkva besmrtnih heroja”: Hram Svetog mučenika kneza Lazara i svih svetih mučenika srpskih u bijeljinskoj kasarni
Ustaše su ovaj hram pretvorili u štalu, a za vrijeme SFR Jugoslavije (1945-1992) komunisti su hram koristili kao magacin, kupatilo, obućarsku radionicu i spomen-sobu.
Konačno, po uspostavljanu Republike Srpske, obnovljen je Hram Svetog mučenika kneza Lazara i svih svetih mučenika srpskih koji čuva uspomenu i molitveno sjećanje na sve ratne dobrovoljce Semberije, Majevice i Podrinja u oslobodilačkim ratovima od 1912. do 1918. godine, na učesnike antifašističke borbe u Drugom Svjetskom ratu i na borce u Odbrambeno-otadžbinskom ratu (1992-1995), kao i na sve vojnike, policajce, vatrogasce i vojne ljekare koji su poginuli na dužnosti.
Spomen-soba u znak sjećanja poginulim borcima Semberije
Ovaj hram je 27. septembra 2016. godine proglašen i za istorijski spomenik prve kategorije od izuzetnog značaja za Republiku Srpsku.
Život posvećen Bogu i srpskom narodu
Prota Zaharije Popović, sin sveštenika Jovana i Marije, rođen je 1874. godine u Vlasenici. Osnovnu školu završio je u Papraći, a bogosloviju u Reljevu. Mitropolit dabrobosanski Georgije rukopoložio ga je u čin đakona 15. avgusta, a u čin prezvitera 20. avgusta 1895. godine. Postavljen je 1895. godine za parohijskog sveštenika u Malom Polju (Vlasenica). Po kanonskom otpustu postavljen je 1896. godine za parohijskog sveštenika u Zvorniku. Odlikovan je crvenim pojasom 12. decembra 1900. godine. Dekretom od 19. oktobra 1906. godine, br. 1433, postavljen je za parohijskog sveštenika u Bijeljini. Odlikovan je pravom nošenja crvene postave na haljinama 1911. godine. Odlukom AE i Mitropolita zvorničko-tuzlanskog Ilariona, 1918. godine, postavljen je za vojnog sveštenika u bijeljinskoj kasarni. Zbog savjesne i predane službe 8. septembra 1920. godine odlikovan je dostojanstvom protoprezvitera, a 24. novembra (7. decembra) 1920. godine odlikovan naprsnim krstom. Upokojio se 12/25. aprila 1921. godine u Bijeljini.
Odluka o imenovanju prote Zaharija Popovića za vojnog sveštenika u Bijeljini
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.